Ljubavna pisma s predumišljajem

Ljubavna pisma s predumišljajem (1985), Hrvatska, boja, 95 min, Marjan film/Croatia film, r. i sc.: Zvonimir Berković, df.: Goran Trbuljak, glazba: W. A. Mozart, m.: Maja Rodica-Virag, sgf.: Željko Senečić, ul.: Zlatko Vitez (Ivan Kosor), Irina Alferova (Melita), Kruno Šarić (Željko Gajski), Relja Bašić (primarijus), Siniša Popović (dr. Host), Mustafa Nadarević (»Papageno«).

Profesora glazbe Kosora opčinjava Melita, supruga simpatičnoga ekonomista Gajskog, pored kojega Kosor leži u bolnici. Anonimnim pismima pobuđuje u njoj zanimanje za nepoznata obožavatelja, no ne može kontrolirati zbivanja.

Žanrovska mješavina ljubavne priče i estetizirana krim. zapleta veže se i uz tradiciju filma o umjetnosti: anonimni autor prekrasnih ljubavnih pisama podsjeća na Cyrana de Bergeraca, a Melitina dilema i Kosorova intriga odvijaju se uz stalne usporedbe s Mozartovom Čarobnom frulom, o kojoj Profesor priprema predavanje pa jednoga liječnika ironično naziva Papagenom (ime frivolna Mozartova lika). Zbog tog imenovanja nije neočekivan »Papagenov« osvajački uspjeh, osobito stoga što Kosor, idealizirajući predmet svoje želje, otežava vlastito ljubavno osvajanje. Privlačna Trbuljakova fotografija uzdiže Melitinu ljepotu, no uljepšava i ostale likove (poigravajući se i kičom) te im, uz režiju i glazbu, daje umj. dignitet neuobičajen za njihove banalne težnje. Zbog prizvuka pripovjedačke ironije, film je spominjan i u kontekstu postmodernizma, iako se poetika i tip odnosa s tradicijom značajnije ne razlikuju od tipično modernističkog, ugođajem asketskijeg i znatno nelagodnijeg → Ronda.

N. Gilić