:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Ljubavna priča (Love Story, 1970), SAD, boja, 99 min, Love Story Company/Paramount, r.: Arthur Hiller, sc.: Erich Segal, df.: Dick Kratina, glazba: Francis Lai, J. S. Bach, G. F. Händel, W. A. Mozart, ul.: Ryan O’Neal (Oliver), Ali MacGrow (Jenny), John Marley (Phil, Jennyn otac), Ray Milland (Oliver Barrett III), Katherine Balfour (gđa Barrett).

Harvardski student prava Oliver Barrett IV., potomak bogataške obitelji, zaljubi se u nekonvencionalnu studenticu glazbe Jennifer Cavilleri. Kad mu se otac usprotivi vjenčanju s Jenny, Oliver prekida veze s obitelji. Mladi par živi u neimaštini, ali ugl. sretno, sve dok Jenny ne oboli od neizlječive bolesti.

Povezavši arhetipski motiv Romea i Julije odn. tzv. veliku ljubavnu priču s aktualnim društv. zbivanjima u SAD-u (i Zap. Europi), Ljubavna priča postala je kulturalni fenomen svojeg vremena. Oliver i Jenny nisu naime samo tragični, melodramskim obrascima obilježeni ljubavnici, nego i predstavnici sukobljenih strana tadašnjeg amer. društva – establišmenta i kontrakulture; njihov ljubavni odnos u prijelaznom razdoblju između tzv. ljeta ljubavi i postrevolucionarnog smirenja stoga se može tumačiti kao metafora nadolazećega kompromisa između konzervativne i liberalne Amerike, u kojemu je establišment sačuvao svoje pozicije, ali uvažavajući neke bitne tekovine kontrakulture. Važna je i izrazita senzibilnost lika Olivera čija je muževnost prožeta femininošću, dok Jenny istodobno ima neka tradicionalno maskulina obilježja, čime film zadire i u zadani rodni poredak stvari. Od sedam nominacija za Oscara, F. Lai osvojio je onoga za glazbu. Snimljen je i nastavak Priča o Oliveru (J. Korty, 1978).

D. Radić