:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Ljubavni glasnik (The Go-Between, 1971), Vel. Britanija, boja, 118 min, EMI Films, r.: Joseph Losey, sc.: Harold Pinter, prema romanu L. P. Hartleyja, df.: Gerry Fisher, glazba: Michel Legrand, ul.: Julie Christie (Marian), Alan Bates (Ted Burgess), Margaret Leighton (gospođa Maudsley), Michael Redgrave (Leo Colston), Dominic Guard (Leo kao dječak), Edward Fox (Hugh Trimingham), Richard Gibson (Marcus), Michael Gough (Maudsley).

Trinaestogodišnji Leo Colston dolazi provesti ljetne praznike u raskošnu ladanjsku kuću svojeg prijatelja Marcusa. Iz srednje klase, Leo brzo postane svjestan svoje neprilagođenosti visokom društvu te, privučen Marcusovom zanosnom starijom sestrom Marian i željan ugoditi joj, počne prenositi ljubavne poruke između nje i farmera Teda Burgessa, s kojim ona ima ljubavnu vezu. Međutim, Leo postupno postaje sve tjeskobniji.

Proširivši zaokupljenost subjektivnim pripovijedanjem, a u težnji poništavanja granica prošlosti i sadašnjosti odn. njihova predstavljanja kao jedinstvene, nedjeljive cjeline, Losey je, u svojoj posljednjoj suradnji s Pinterom, klas. linearnu naraciju fabule s radnjom u prošlosti prožeo kratkim kadrovima iz sadašnjosti, kojima film ujedno počinje i završava, često uz izvanprizorne glasove likova iz prošlosti, ali i povremenim kratkim slikama iz prošlosti s dijalozima iz sadašnjosti te sugestivnim i briljantno izvedenim izmjenama perspektiva likova iz različitih vremenskih razina. Dojam ambigviteta i usredotočenost na motiv sjećanja Losey podcrtava i uvođenjem likova vizualno, iz daljih planova, a tek potom i glasom. U te preokupacije redatelj uklapa i simboličku uporabu zasićenih boja povezanih s likovima Lea (zelena) i Marian (žuta, bijela) te efektno dočaravanje ugođaja ljetne vrućine kao metaforičke pozadine strastvene ljubavne afere i junakova seksualnog buđenja, što je suprotstavljeno kišnim, tmurnim ugođajem scena u sadašnjosti. Žrtve okoštalih klasnih i društv. struktura nisu samo nesretni ljubavnici, Marian i Ted (senzibilne interpretacije J. Christie i A. Batesa), već ponajprije Leo, pa pretposljednji kadar filma, krupni plan bezizražajnog lica odraslog junaka, metaforički dovodi do krajnjih konzekvenci temeljnu temu – prikaz gubitka dječje nevinosti, otvorenosti, osjećajnosti i ranjivosti nasuprot slici emocionalne praznine i tjeskobe odrasla čovjeka. Film je nagrađen Grand Prixom u Cannesu 1971.

B. Kragić