Max Havelaar

traži dalje ...

Max Havelaar (1976), Nizozemska/Indonezija, boja, 170 min, Rademakers produktie/Jakarta film, r.: Fons Rademakers, sc.: Gerard Soeteman, prema istoimenom Multatulijevu romanu, df.: Jan de Bont, ul.: Peter Faber (Max Havelaar), Sacha Bulthuis (Tina, njegova supruga), Joop Admiraal (Slotering), Rima Melati (gđa Slotering), E. M. Adenan Soesilaningrat (regent), Herry Iantho (Saidja), Nenny Zulaini (Adinda), Maruli Sitompul (Demang), Rutger Hauer (Duclari).

Pol. XIX. st. idealistični Max Havelaar postaje predstavnik niz. vlasti u siromašnoj provinciji Lébak na Javi. Odlučan suprotstaviti se represiji koju nad seoskim stanovništvom provode lokalni glavari, Max dolazi u sukob s nadređenima iz niz. kolonijalne vlasti koji domaće vlastodršce prešutno podržavaju.

Klasični Multatulijev roman, objavljen 1860., kombinirao je žanrovsku raznovrsnost, izmjene pripovjednih pozicija, metatekstualnost i druge ludičke postupke sa satirom na rigidnost i licemjerje niz. građ. sloja i radikalnom osudom niz. kolonijalne uprave u Indoneziji. F. Rademakers nije mogao razigrati sve slojeve predloška pa se ponajprije usredotočio na realističku rekonstrukciju razdoblja i oštru društv. i polit. kritiku, a poraz naslovnog junaka, za razliku od romana, intenzivirao je raspadom njegove obitelji, oslanjajući se na sudbinu samog Multatulija čiji je Max Havelaar, jednako kao i u romanu, neprikriveni alter ego. Nastao u vrijeme konačnog sloma tradic. kolonijalizma, film implicitno upozorava da se esencijalni odnosi među ljudima ne mijenjaju izmjenom polit. okolnosti te da su nosioci pravednih težnji najčešće osuđeni na društv. i intimni poraz.

D. Radić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Max Havelaar. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1044>.