Mefisto

Mefisto (Mephisto, 1981), Njemačka/Mađarska, boja, 144 min, Mafilm / Objectiv / Manfred Durniok, r.: István Szabó, sc.: I. Szabó, Peter Dobai, prema romanu Klausa Manna, df.: Lajos Koltai, glazba: Zdenkó Tamássy, ul.: Klaus Maria Brandauer (Hendrik Höfgen), Krystyna Janda (Barbara Bruckner), Ildikó Bánsági (Nicoletta von Niebuhr), Rolf Hoppe (premijer), György Cserhalmi (Hans Miklas), Karin Boyd (Juliette).

Glumac Hendrik Höfgen, inače ljevičar, više od svega želi postići uspjeh pa u vrijeme nacizma od režima (tj. od premijera osobno) dobiva položaje i priznanja, ali se zauzvrat mora odreći starih prijatelja i ostaviti ljubavnicu Juliette koja je mulatkinja. No, pristajanjem na pravila igre, Hendrik ne nalazi spokoja.

Knjiž. predložak napisan je na temelju života njem. glumca G. Gründgensa (supruga piščeve sestre), a razrađuje sudbinu umjetnika i moralne dileme pojedinca u totalitarnom društvu. Kako je redatelj iskazao vladanje film. medijem i stilsku prepoznatljivost, provokativna, sugestivna film. rekonstrukcija nacističkog razdoblja zabilježila je izniman odjek. Uz dojmljivo stiliziranu, no preglednu režiju, film se odlikuje i vrsnom glumom, osobito K. M. Brandauera koji je uspio sugerirati svakodnevnu, svevremensku prirodu konformizma svojega lika. Duhovita i gorka ironija vidi se u usporedbi prizora iz kazališta u kojima junak glumi Mefista te prizora iz njegova privatnog života u kojemu je on taj koji prodaje svoju dušu. M. je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku i nagradom za scenarij u Cannesu. Snimljen je u njem. i mađ. verziji, a Szabó je nakon njega režirao još dva mračna biografska ostvarenja slične teme te s istim suradnicima (Brandauer, snimatelj L. Koltai): → Pukovnik Redl i Hanussen (1988).

N. Gilić