Mirisi, zlato i tamjan

Mirisi, zlato i tamjan (1971), Hrvatska, c/b, 89 min, Jadran film, r.: Ante Babaja, sc.: A. Babaja i Božidar Violić, prema istoimenom romanu Slobodana Novaka, df.: Janez Kališnik, glazba: arhivska, ul.: Sven Lasta (Pjero/Mali), Milka Podrug-Kokotović (Draga), Ivona Petri (Madona), Nataša Nešović (Erminija).

Na jednom otoku sredovječni bračni par Pjero i Draga brinu se za staru Madonu koja ih maltretira. Čitav ciklus njihovih života odvija se između 18 dana – od jednog Madonina obavljanja nužde do drugog. Pjero, razočaran i ogorčen životom, s vremenom se rezignirano miri sa sudbinom.

Unatoč razlikama u karakterizaciji likova, ambijentu i likovnosti, film se, kao i prethodno redateljevo djelo → Breza, bavi egzistencijalnim temama: suprotstavljanjem zajedništva i samoće, svakodnevnog s transcendentnim, uz umiranje i raspadanje kao jedine konstante. Bez bogatijeg zapleta, film naglašava crno-bijele kontraste; dok neurotični, rezignirani protagonist ne pronalazi uporišta ni u jednom odnosu ili uvjerenju, razvlaštena patricijka Madona groteskna je kreatura svedena na iritantne prigovore i usredotočena na vlastitu probavu. Društv. vrijednosti u čije je ime razvlaštena očito su nefunkcionalne u otočkoj izolaciji i raspadanju, seksualnost se odvija u tjeskobnom grču, domovina je zaboravljen pojam, a vjera je parodirana razrađenom travestijom rituala poklonstva Tri kralja. Završni dojam prihvaćanja sudbine motiviran je i ritmičkim ponavljanjem sličnih situacija i prizora kao i suprotstavljanjem realist. elemenata priče s alegorijskima, odn. naturalističkih prizora i stilizirane fotografije. Iznimno dojmljiv glas starice (sinkronizirala ga je Nada Subotić) dolazi iz mraka i dubine mizanscene (u kasnijoj Violićevoj kaz. adaptaciji starica ne postoji kao fiz. lik na pozornici već je prisutna samo glasom), odn. iz offa, sugerirajući transcendentne dimenzije situacije, no njezin je lik definiran i zornom raspadajućom tjelesnošću. Prispodobivo filmovima »crnog vala«, djelo je početno postiglo uspjeh u kritike i publike, ali je u politički delikatnoj situaciji loše primljeno na festivalu u Puli.

D. Rafaelić