Moj ujak

Moj ujak (Mon oncle, 1958), Francuska, boja, 116 min, Specta-Films/Gray-Film/Alter-Film/Film del Centauro, r.: Jacques Tati, sc.: J. Tati, Jacques Legrange, Jean L’Hote, df.: Jean Bourgoin, glazba: Alain Romans, Frank Barcellini, ul.: J. Tati (Hulot), Jean-Pierre Zola (Arpel), Adrienne Servantie (gospođa Arpel), Alain Bécourt (Gérard), Lucien Frégis (Richard), Dominique Marie, Betty Schneider.

Gospodin Hulot povremeno posjećuje svoju sestru i njezina supruga, uspješna vlasnika tvornice plastike Arpela u njihovoj ultramodernoj vili opremljenoj brojnim tehnološkim napravama. Njihov devetogodišnji sin Gérard više voli provoditi vrijeme u Hulotovu dvosobnom potkrovnom stanu u staroj četvrti, posebice stoga što Hulot stalno domišlja brojne igre. Arpelovi, međutim, smatraju da on ne pruža dobar uzor njihovu sinu te ga odlučuju smiriti: pokušaju mu naći posao i ženu, ali to dovodi do brojnih nezgoda.

Tati gradi komiku na kontrastu dvaju svjetova – junakova i onoga njegove rodbine. Dok su slikovito predgrađe i njegovi stanovnici prikazani sa simpatijom, uz pratnju liričnih melodija, zbivanja u krajnje mehaniziranoj kući junakove rodbine prate deformirani zvukovi i šumovi. Oni nadograđuju komične situacije u kojima Tati karikira snobovsku opsesiju tehnološkim novotarijama, ali i automatiziranu radnu tehnologiju pa scene junakova rada u tvornici asociraju na slične u Chaplinovim → Modernim vremenima. Sam lik Hulota, svojim spontanim pa i bezobzirnim ponašanjem, uzrokuje rasap mehaničkih naprava ilustrirajući time karakterističan motiv sukoba s objektima kao iskaza implicitne kritike podređivanja čovjeka tehnici, a koji Tati razvija u seriji gegova čija izmjena tvori jednostavnu, mozaičnu, fabularnu strukturu filma. Vrlo gledan, film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku.

B. Kragić