Nada

Nada (L’Espoir, 1939), Francuska, c/b, 78 min, Corniglion/Molinier, r. i sc.: André Malraux, prema vlastitom istoimenom romanu, df.: Louis Page, André Thomas, Manuel Berenguer, glazba: Darius Milhaud, ul.: Andres Mejuto (Muńoz), Nicolas Rodriguez (Mercery), José Lado.

Slabo opremljeni republikanski piloti bore se protiv frankista koji dominiraju zračnim prostorom. Nakon neuspjeha, skupina boraca spušta se, s ranjenim i mrtvim suborcima, niz obronke planine Sierra de Teruel.

A. Malraux (1901–1976) je iz svojeg romana o Španj. građ. ratu Nada (1937) uzeo jednu zgodu i razradio je u scenarij po kojemu je snimio film na lokacijama u Španjolskoj, i uz sudjelovanje samih boraca. Jedan od najosebujnijih franc. filmova 1930-ih, tematizira, po uzoru na predložak, tada tipične autorove preokupacije načinom nalaženja smisla egzistencije i nadvladavanja smrtnosti u konkretnomu revoluc. činu kao iskazu vjere u neproblematične, univerzalne vrednote. Pritom se Malraux u režiji oslonio na iskustva sovj. revoluc. filma (ponajprije Ejzenštejnove montažne koncepcije) i realist. duha pojedinih franc. filmova 1930-ih (→ Toni, filmovi M. Pagnola) pa film kombinira uporabu asocijativne montaže i vizualnih simbola (npr. let ptica) s autentičnim prikazom govora, ponašanja i društv. običaja, scena uličnih borbi i doživljaja pilota u kabinama zrakoplova (po nekim izvorima prvi put u povjesti snimanih u pravim letjelicama). Naslanjajući se na takvu film. tradiciju, djelo se izrazitim realizmom društv. opažanja svrstava među prethodnike realist. stremljenja u svj. kinematografije pol. i kraja 1940-ih, ponajprije tal. neorealizma. Realizacija je filma prekinuta po završetku Španj. građ. rata 1939., pa je prva verzija prikazana iste godine, uz pohvale kritike, da bi nova, premontirana verzija, bila prikazana 1945. Autor je povodom snimanja filma napisao i esej Skica za jednu psihologiju filma (1939), u kojemu je film intepretirao kao, uz roman, temeljnu umjetnost prodora u ljudsku psihu u XX. st.

B. Kragić