Nazarín

traži dalje ...

Nazarín (1958), Meksiko, c/b, 94 min, Manuel Barbachano Ponce, r.: Luis Buñuel, sc.: L. Buñuel, Julio Alejandro, prema romanu Benita Péreza Galdósa, df.: Gabriel Figueroa, ul.: Francisco Rabal (Don Nazario), Marga López (Beatriz), Rita Macedo (Andara), Noé Murayama (El Pinto), Jesús Fernández (Ujo).

Meksiko, oko 1900. Svećenik Nazario živi među siromašnima i brine se o njima. Nakon što zaštiti prostitutku Andaru optuženu za ubojstvo, crkvene ga vlasti kažnjavaju te on kreće u lutanje Meksikom. Pritom ga prate Andara, Beatriz, koju je odgovorio od samoubojstva, i patuljak Ujo, a okolina se ruga njegovoj poniznosti i doslovnoj sljedbi Kristova nauka. Nakon Arandina uhićenja, uhićuju i njega kao njezina suučesnika. Zatvoren, naposljetku prihvaća milosrđe.

Dotad najuspjeliji Buñuelov igr. film (nagrađen specijalnom nagradom u Cannesu 1959), ocijenjen je od dijela kritike kao redateljev povratak katoličanstvu, iako pruža gotovo jednak uvid u nedjelotvornost kršć. načela i dogmi kao i njegovo kasnije ostvarenje osuđeno od Vatikana, → Viridiana. Buñuel je tematiku knjiž. predloška – rascjep između ideala kršć. ljubavi i zbilje, odn. između koncepta izvornoga kršćanstva i društv. pravila temeljenih na borbi za opstanak i važnosti materijalnih postignuća – adaptirao realist. fakturom i krajnjom stilskom suzdržanošću (jednostavna, neuljepšana fotografija, odsutnost glazbe, osim zvuka bubnjeva na kraju), pri čemu nekoliko ironičnih vizualnih metafora rabi psihološki funkcionalno. Film dosljedno oslikava neuspjeh altruizma i nemogućnost preusmjeravanja ljudske sebičnosti i želje za zadovoljstvom (u čemu Buñuel vidi bit kršćanstva) – idealističke namjere osuđene su na neuspjeh već zbog samoga ljudskoga karaktera. Stoga Beatriz i bolesna djevojka odbacuju duhovnu utjehu zbog trenutačne ljubavne strasti, ushit seljanke koja se moli za ozdravljenje dječaka ima erotsku podlogu kao što je i Beatrizino obožavanje Don Nazarija podsvjesna zamjena za strast, a san patuljka Ujoa otkriva njegovu želju za dominacijom nad prostitutkom koja ga ponižava. Postavljen kao (opora) parabola na Isusov život (koja završava približavanjem čovjeku, a ne Bogu), film se referira i na Don Quijotea (s iluzijom u čistom kršćanstvu mjesto viteštvu), a po O. Pazu protagonist je »dio velike tradicije ludih Španjolaca čija se ludost sastoji da velike ideje i riječi shvate ozbiljno pokušavajući živjeti u skladu s njima.«

B. Kragić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Nazarín. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1179>.