Nebo nad Berlinom

traži dalje ...

Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin, 1987), Francuska/Njemačka, c/b i boja, 127 min, Road Movies/Argos Films/Westdeutscher Rundfunk, r.: Wim Wenders, sc.: Peter Handke, W. Wenders, df.: Henri Alekan, glazba: Jürgen Knieper, Laurent Petitgand, Nick Cave & the Bad Seeds, Laurie Anderson, Crime & the City Solution, Tuxedomoon, ul.: Bruno Ganz (Damiel), Solveig Dommartin (Marion), Otto Sander (Cassiel), Curt Bois (Homer), Peter Falk (Peter Falk), Beatrice Mankowski (prostitutka), Lajos Kovacs (trener u cirkusu), Laurent Petitgand (glazbenik u cirkusu), Nick Cave & the Bad Seeds, Crime & the City Solution.

Anđeo Damiel odlučuje postati čovjekom kako bi mogao osjetiti postojanje u vremenu i prostoru i apstraktnu percepciju zamijeniti užitkom ljubavi s trapezisticom Marion.

Središnja je tema filma iskupljenje kroz osjećanje i prihvaćanje fizičkog i materijalnog. Anđeoska se vizija opetovano eksplicitno ili posredno izjednačuje s filmom, paratekstualno u posveti »bivšim anđelima« Truffautu, Ozuu i Tarkovskom, metaforički u imenu Cirkusa Alekan u kojemu Marion »leti« umjetnim krilima, fabularno kroz lik glumca P. Falka kao još jednoga nekadašnjeg anđela, te zadaćom anđela da strukturiraju i interpretiraju pojavnost bilježenjem i prenošenjem koje ne može promijeniti zbilju, ali može pružiti utjehu. Iznimno pokretna kamera H. Alekana, već od uvodne sekvence panorame Berlina, prikazuje likove i grad kako ih vidi promatrač koji nije sputan ograničenjima vremena i prostora, koji ima uvid u »bit« stvari, ali ne sudjeluje u zbivanjima. Složene aluzivne i intertekstualne veze koje film uspostavlja oblikovnim postupcima – npr. uporaba kolor i crno-bijele fotografije upućuje na → Pitanje života i smrti i → Nostalgiju, snimci biblioteke na Sve pamćenje svijeta A. Resnaisa (1956), prikaz Berlina na → Simfoniju velegrada, pojavljivanje Damiela u Marioninu snu na ulogu B. Ganza u → Markizi O, mizanscenska rješenja koja likove i okolinu postavljaju u krhko ravnovjesje na Ozuovu poetiku, Alekanova snimateljska poetika na njegov rad u → Ljepotici i zvijeri – na fabularnoj se razini odabirom gradske biblioteke za anđeosku »centralu« i likom vječnog pripovjedača Homera izravno povezuju s ulogom jezika u pamćenju. Izrazito stilizirani dijalozi poetizacijom svakodnevne verbalne komunikacije iskupljuju riječi i metafore, kao što poetska vizija kamere simboličkim tumačenjem prikazanoga iskupljuje banalnost i efemernost postojanja.

T. Brlek

ilustracija
NEBO NAD BERLINOM, W. Wenders (Bruno Ganz i Peter Falk)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Nebo nad Berlinom. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1184>.