Njemačka, nulte godine

traži dalje ...

Njemačka, nulte godine (Deutschland im Jahre Null/Germania anno zero, 1948), Italija, c/b, 72 min, Tevere Film, r.: Roberto Rossellini, sc.: R. Rossellini, Max Colpet, df.: Robert Juillard, glazba: Renzo Rossellini, ul.: Edmund Meschke (Edmund Koehler), Ernst Pittschau (Edmundov otac), Ingetraud Hinze (Eva), Franz Krüger (Karl-Heinz), Erich Gühne (Enning).

U okupiranom Berlinu 1945. petnaestogodišnji Edmund živi s bolesnim ocem, sestrom Evom, koja se prostituira sa savezničkim vojnicima, i bratom Karl-Heinzom, bivšim vojnikom koji se skriva. Bivši gorljivi nacist, učitelj Enning i dalje instruira Edmunda idejama o superiornosti fizički jakih i o potrebi eliminacije slabih i nemoćnih te dječak naposljetku otruje oca.

Posljednji film Rossellinijeve ratne trilogije (uz → Rim, otvoreni grad i → Paisà) snimljen je na berlinskim lokacijama i izvorno na njem. jeziku. Redatelj dinamičnom kamerom i dugim vožnjama prati protagonista dok šeta razrušenim gradom. U tom smislu, film se razvija kao serija fragmenata, trenutaka i varijacija pokreta i radnji likova, ali i slika razorenih ambijenata i objekata. Edmund je ocrtan kao tipičan predstavnik »arijevske« rase – uspravan i ravne, plave kose, i tumačen kao tragični simbol njem. osjećaja krivnje, utjelovljenje izgubljene nevinosti, nesigurnosti promjene i beznadnosti budućnosti, a njegova nesposobnost da nađe potrebnu očinsku figuru koja bi mu pružila određeni moralni obrazac dovodi do ubojstva biološkog oca. Spoj pseudodok. kronike društv. rasapa i moralističke priče sporadično prožete ugođajem jeze (najvidljivije u sceni emitiranja starih Hitlerovih govora pored ruševina kancelarije Reicha), film ne pruža nikakvu mogućnost nade (za razliku od prethodnih ostvarenja trilogije), pa protagonist završava samoubojstvom; stoga je djelo vrhunac Rosselinijevih proturomantičarskih stremljenja.

B. Kragić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Njemačka, nulte godine. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1257>.