Bilo jednom na Divljem zapadu

Bilo jednom na Divljem zapadu (C’era una volta il West, 1968), SAD/Italija, boja, 165 min, Paramount/Rafran Cinematografica/San Marco, r.: Sergio Leone, sc.: S. Leone, Sergio Donati, df.: Tonino delli Colli, glazba: Ennio Morricone, ul.: Henry Fonda (Frank), Claudia Cardinale (Jill McBain), Charles Bronson (Čovjek s harmonikom), Jason Robards (Manuel »Cheyenne« Gutierrez), Frank Wolff (Brett McBain).

Tajanstveni stranac s harmonikom udružuje se s ozloglašenim odmetnikom i odlučuje zaštititi Jill, udovicu farmera McBaina koja je nakon njegove smrti naslijedila zemlju kroz koju bi trebala prolaziti željeznička pruga. Kad se u obračun umiješa i opasni razbojnik Frank, tajanstvena prošlost likova i njihova težnja za osvetom i novcem dovode međusobne sukobe do vrhunca.

U ovoj epskoj priči o sukobima između jakih pojedinaca, Leone dokazuje majstorstvo karakterističnim postupcima: prikazom brutalnih zbivanja, hijerarhijskim kompozicijama kadra koje naglašavaju važnost događanja, suverenim snalaženjem u prostoru prikazanog zbivanja, »masivnim« primarnim bojama koje ističu ikonografsku prepoznatljivost, čestom uporabom krupnoga plana izrazite stilske i retoričke vrijednosti. Široko platno, gotovo trosatno trajanje filma, kao i sugestivna gluma čine film monumentalnim ostvarenjem u kojemu je naglasak na veličini i nepreglednosti prostranstava kojima se likovi kreću, dok je sama priča razmjerno nejasno ispripovjedana i zapletena čestim narativnim obratima. Jedan od najzanimljivijih i gledatelju najprepoznatljivijih segmenata jest glazba s lakopamtljivim melodijama; tri snažne i melodiozno »pročišćene« teme u filmu sugeriraju karaktere triju likova uz koje se pojavljuju. Poput lajtmotiva u filmu Dobar, ružan, zao (1966), glazba nadilazi funkciju eksteriorizacije osjećaja i razmišljanja likova te sugeriranja atmosfere: označena kao monumentalna, ona iziskuje percipiranje događaja kao biblijski pojednostavljenih i neizbježnih. Film nije postigao velikoga komerc. uspjeha pa se Leone gotovo isključivo posvetio producentskom radu.

T. Valentić