Pali idol

Pali idol (The Fallen Idol, 1948), Vel. Britanija, c/b, 95 min, London Films, r.: Carol Reed, sc.: Graham Greene, df.: Georges Périnal, glazba: William Alwyn, ul.: Ralph Richardson (Baines), Michčle Morgan (Julie), Bobby Henrey (Felipe), Sonia Dresdel (gospođa Baines), Denis O’Dea (inspektor Crowe), Walter Fitzgerald (dr. Fenton), Karel Stepanek (prvi tajnik), Jean Young.

Felipe, sin ambasadora u Londonu, idolizira očeva butlera Bainesa, umnogome tipična Engleza, koji impresionira dječaka pričama o svojim prošlim pustolovinama. Nakon što mu roditelji odu za vikend, Baines i njegova supruga, s kojom je u nesretnome braku, preuzmu brigu o dječaku. Ovaj međutim nehotice antipatičnoj gospođi Baines oda kako njezin suprug ima ljubavnu vezu s mladom Francuskinjom Julie. Nakon što gospođa Baines slučajno padne s prozora i pogine dok je uhodila supruga i Julie, Felipe pomisli da ju je Baines zapravo ubio.

Realiziran u najkreativnijem razdoblju Reedove karijere, film predstavlja odmak od redateljeva tada omiljenog prikaza »čovjeka u bijegu«, odn. gubitnika kojeg je oslikavao sućutno, u duhu franc. poetskog realizma. Stoga je onodobna engl. kritika, ugl. zbog odsutnosti tih »neengleskih« elemenata, kao i ugođaja tipičnog engl. vikenda dočaranog polaganim, pravilnim narativnim ritmom, koji se postupno intenzivira, i fotografijom gotovo klasicističke ravnoteže svjetla i sjene, film smatrala najuspjelijim Reedovim ostvarenjem. Vrsna psihol. studija dječje psihe, sa senzibilnom, iznimno prirodnom interpretacijom B. Henreya u središtu (jedna od najboljih dječjih uloga uopće), film gradi napetost ponajprije na tenziji dječakove vizure koja otkriva maštovitost, ali i osamljenost djetinjstva u okružju odraslih, a uz pojedine slike gotovo bajkovitog ugođaja (poput scena s kućnim ljubimcem zmijom na tavanu) i objektivno predstavljenih događaja. Reedova narativna vještina razvidna je i u gotovo neprimjetnom razvoju ljubavnog podzapleta, diskretne studije ljubavi tipičnog džentlmena i osjećajne djevojke, zasnovane na majstorskim interpretacijama R. Richardsona i M. Morgan.

B. Kragić