Peppermint frappé

Peppermint frappé (1967), Španjolska, boja, 97 min, Elías Querejeta P.C., r.: Carlos Saura, sc.: Rafael Azcona, Angelino Fons, C. Saura, df.: Luis Cuadrado, glazba: Luis de Pablo, Óscar Esplá (El misterio de Elche) i Los Canarios, ul.: Geraldine Chaplin (Ana/Elena/djevojka iz Calande), José Luis López Vázquez (Julián), Alfredo Mayo (Pablo), Ana María Custodio (Juliánova majka), Emiliano Redondo (Arturo), Fernando Sánchez Polack (pacijent), María José Charfole, Pedro Luis Lozano, Francisco Venegas (djeca).

Društv. i psihol. rutina Juliána, uspješna liječnika u provincijskom gradiću Cuenci, poremećena je povratkom u rodno mjesto njegova prijatelja Pabla sa suprugom Elenom. Frustriran nedostižnošću samosvjesne Elene, koja ga podsjeća na djevojku koju je vidio u uskršnjoj bubnjarskoj procesiji u Calandi, Julián pretvara svoju plahu asistenticu Anu u predmet žudnje, ali i sudionicu u ubojstvu Pabla i Elene.

Supostavljanjem uvodne sekvence, koja prikazuje kolaž sastavljen od fotografija dijelova ženskog tijela u izvještačenim pozama i prizora Juliána kako obavlja pregled u ordinaciji, kao središnji se interes filma uspostavlja izloženost pogledu i nadzor nad predočenim. Podjela, u kojoj G. Chaplin igra sva tri ženska lika, naglašava funkciju Juliána kao fokalizatora prikazanoga. Niz prizora u kojima Julián nastoji međusobno uskladiti pojavnost Ane i Elene kulminiraju pojavom arhetipske bubnjarice u završnoj sceni bez dijaloga. Kao figura zazora, Elena dovodi u pitanje ustaljene interpretativne procese i konvencije pripovjedne razumljivosti: njezina samosvijest u prizoru u kojemu je Julián snima dok pleše upućuje na krizu ekspliciranu prizorom u kozmetičkom salonu, koji obrće hijerarhiju postavljajući njega u predmet ženskog pogleda. Kretanje kamere, koje inače naglašava Juliánovo gledište, npr. u prizoru u kojemu u njegovo vidno polje ulazi dio po dio Elenina tijela, tu se okreće protiv njega, naglašavajući gubitak povlaštenog položaja i nadzora nad predočenim, koji je potpun kada mu Elena, parodiranjem uloge bubnjarice, predočuje mogućnost poigravanja njegovom fantazijom. Demonstrirajući širok raspon izražajnih mogućnosti, tri posve raznorodne izvedbe G. Chaplin svojom se fleksibilnošću uspostavljaju kao središnji element podrivanja patrijarhalnog poretka društv. i vizualne reprezentacije. Posvećen L. Buñuelu, rođenom u Calandi, film je u Berlinu 1968. nagrađen Srebrnim medvjedom za režiju.

T. Brlek