Plavi 9

Plavi 9 (1950), Hrvatska, c/b, 95 min, Jadran film, r.: Krešo Golik, sc.: Geno Senečić, Hrvoje Macanović, K. Golik, df.: Nikola Tanhofer, Slavko Zalar, glazba: Bruno Bjelinski, ul.: Antun Nalis (Tonči Fabris), Irena Kolesar (Nena), Jugoslav Nalis (Zdravko Petričić), Ljubomir Didić (Pjero), Šime Šimatović (Ivo Smolčić), Stane Sever (direktor brodogradilišta), Tješivoj Cinoti (kibic), Josip Deneš (barba Šime), Veljko Maričić (trener), Ljiljana Gener (Jelica), Micika Žličar (šjora Kate), Braco Reiss (Mladen), Mirko Vojković (Božo).

Tonči Fabris, centarfor »Dinama«, gubi mjesto u momčadi zbog prepotentnog i naglašeno individualističkog ponašanja, koje ga odvaja od momčadi. Trener pronalazi zamjenu u brodogradilišnom roniocu, poštenu amaterskom nogometašu Zdravku. Fabris raznim smicalicama nastoji spriječiti njegovo dovođenje u momčad. Obojica se zaljube u Nenu, stipendisticu brodogradilišta i odličnu plivačicu. Fabris je zbunjuje svojim pričama o zapadnom načinu života, pa se ona pod njegovim utjecajem udaljuje od svojih prijatelja i Zdravka, ali kad uvidi Zdravkovo zalaganje na poslu i žrtvovanje važne utakmice, vraća se školi i Zdravku.

Film se žanrovski može definirati kao športska komedija, ali s naglašenom moralnom porukom. Narativno živopisan, pod utjecajem klas. holivudske naracije, dramaturšku napetost temelji na jasnim opozicijama likova kao nositelja vrijednosti: dok junak zastupa kolektivnost, predanost radu, napredak, amatersko bavljenje športom, antagonist simbolizira individualizam, trgovanje svojim sposobnostima, reakcionarstvo, profesionalizam. Didaktični element filma ostvaren je sretnim završetkom u kojemu se kolektiv uspijeva osloboditi nepoćudnih pojedinaca, bilo njihovom eliminacijom (Fabris), bilo preodgajanjem (Nena). Film se odlikuje i izvanrednim montažnim spajanjem kadrova igrača na terenu s kadrovima publike i punog stadiona preuzetih iz film. novosti, a scenograf Zdravko Gmajner uspio je maketama sjajno predočiti dizalice koje se naziru kroz prozor brodogradilišne učionice, dok su snimatelji pažljivim biranjem lokacija i rakursima uspjeli stvoriti nepostojeći grad kontinentalno-mediteranskog ugođaja, pa je »Dinamo« tako postao klub s jadranske obale.

D. Marković