Plodovi gnjeva

Plodovi gnjeva (The Grapes of Wrath, 1940), SAD, c/b, 129 min, 20th Century Fox, r.: John Ford, sc.: Nunnally Johnson, prema romanu Johna Steinbecka, df.: Gregg Toland, glazba: Alfred Newman, ul.: Henry Fonda (Tom Joad), Jane Darwell (Ma Joad), John Carradine (Casey), Charley Grapewin (djed), Dorris Bowdon (Rosasharn), Russell Simpson (Pa Joad), O. Z. Whitehead (Al), John Qualen (Muley).

Farmerska obitelj iz Oklahome, Joadovi, ostaje bez zemlje te je prisiljena, u potrazi za poslom, krenuti u Californiju. Pred polazak priključuje im se i sin Tom, uvjetno pušten iz zatvora. Za puta umire djed, a Tomovu trudnu sestru Rosasharn napušta suprug. Po dolasku u Californiju završavaju u vladinu kampu za nezaposlene te nalaze sezonski posao. Tom prihvaća ideje propovjednika Caseya i odlučuje se posvetiti borbi za prava i egzistenciju siromašnih.

Vrhunac Fordovih (i holivudskih) sklonosti prema prikazu soc. problema i posljedica ekon. krize, s implicitnim upućivanjem na represivnost čitava sustava privatnog poduzetništva i izravnom podrškom politici New Deala, a usprkos ublažavanju naturalizma knjiž. predloška, film se odlikuje gotovo dokumentarističkom vizualnom fakturom – dijelom je sniman na lokacijama, scenografija je vrlo skromna, fotografija je koncipirana po uzoru na onodobne fotoreportaže i dok. filmove soc. tematike (ali očituje i izrazit utjecaj ekspresionizma s naglašenim sjenama) te općenito prevladava ugođaj autentičnosti. Stoga je dugo bio favoritom lijevo orijentirane kritike koja ga je smatrala najuspjelijim redateljevim ostvarenjem, iako je znatno statičniji od ostalih Fordovih filmova toga razdoblja. Fordove su autorske preokupacije najvidljivije u motivu rasapa obitelji i dojmljivom stupnjevanju sentimentalnosti koja uokviruje populističke impulse. Nominiran za ukupno 7 Oscara (i za najbolji film), nagrađen je dvama – za režiju i sporednu žensku ulogu (J. Darwell).

B. Kragić