Redovnica

Redovnica (La Religieuse, 1966), Francuska, boja, 135 min, Films Rome-Paris/SNC, r.: Jacques Rivette, sc.: Jan Gruault, J. Rivette, prema romanu Denisa Diderota, df.: Alain Levent, glazba: Jean-Claude Eloy, ul.: Anna Karina (Suzanne Simonin), Liselotte Pulver (gospođa de Chelles), Micheline Presle (gospođa de Moni), Francine Bergé (majka Sainte-Christine), Francisco Rabal (don Morel).

Francuska u XVIII. st. Mladu Suzanne roditelji prisiljavaju da se zaredi. U samostanu Longchamp, gl. sestra, gospođa Moni, uvjerava je da joj je bolje prihvatiti novonastalu situaciju. Nakon njezine smrti, majka Sainte-Christine uvodi strogu disciplinu, proglašava Suzanne opsjednutom te ju zatvara u ćeliju. Prešavši u drugi samostan, Suzanne tamo živi lagodno dok, uz pomoć don Morela, ne uspije pobjeći. Završivši u bordelu, Anne se ubije.

Ovu je slobodnu adaptaciju Diderotova romana franc. cenzura isprva zabranila za prikazivanje (s obrazloženjem da je film protucrkveno usmjeren); prikazan nakon godinu dana, postao je najveći redateljev komerc. uspjeh. Konvencionalnom narativnom strukturom netipičnom za Rivettea, formalnom preciznošću, klasicistički strogim (»asketskim«) stilom i ozbiljnim tonom dočaranim jasnom, pročišćenom fotografijom, film je, po uzoru na prosvjetiteljski predložak, kritika religioznog licemjerja i društv. poretka koji brani slobodu savjesti. Na lice i naličje iste, opresivne stvarnosti, istodobno upućuje inteligentnom dijalektikom unutarnjega i vanjskoga (interijera i eksterijera).