Ritam zločina

traži dalje ...

Ritam zločina (1981), Hrvatska, c/b, 90 min, Centar film/Televizija Zagreb, r.: Zoran Tadić, sc.: Pavao Pavličić, prema motivima vlastite proze Dobri duh Zagreba, df.: Goran Trbuljak, glazba: Hrvoje Hegedušić (Balada iz predgrađa), montaža: Jasna Fulgosi, ul.: Fabijan Šovagović (Fabijan), Ivica Vidović (Ivica), Božidarka Frait, Dragutin Klobučar, Zdenka Trach, Tošo Jelić, Tomislav Gotovac, Srećko Jurdana, Hrvoje Turković.

Staro zagrebačko naselje Trnje, Paromlinska ulica br. 87, 1981. Osnovnoškolski nastavnik povijesti i zemljopisa, Ivica, prima kao podstanara u svojoj staroj prizemnici, koja je predviđena za rušenje, umirovljenoga zemljišnog mjernika Fabijana. Fabijan mu uskoro otkriva svoj hobi: precizno statističko praćenje ritma zločina u Trnju i u Zagrebu. Ivica je u početku zainteresiran bizarnošću hobija, ali potom i impresioniran kada Fabijan predvidi nekoliko zločina u susjedstvu. No, ritam iznenada biva narušen i Fabijan zaključuje da se sprema katastrofa ako se ponovno ne uspostavi pravilan ritam, što se može samo njegovim ubrzanjem. Da bi to ostvario, Fabijan će riskirati život.

Cjelovečernji igr. prvijenac Z. Tadića jasno naznačuje jedan od temeljnih redateljevih motiva: isprepletanje fantastičnog i realističkog. Minimalistička, gotovo asketska režija, efektno rabi okoliš jednog od najstarijih zagrebačkih periferijskih naselja. Iako je sama fabularna linija, potpomognuta protagonistovom izvanprizornom naracijom, vođena čvrsto i precizno, pojedini dijelovi filma realizirani su dokumentarističkim pristupom, a uočljiva je česta i vrlo uspješna glumačka improvizacija. Crno-bijela fotografija G. Trbuljaka vrlo funkcionalno slijedi redateljev prosede, osobito s obzirom na zrnatost, budući da je riječ o negativu na 16 mm, poslije prebačenom na vrpcu od 35 mm. Maksimalno je iskorištena zatečena scenografija: mračne sobe stare kuće, njezini oronuli zidovi, neurednost interijera, slabo osvjetljenje koje daju svjetleći objekti unutar kadra, što rezultira naglašenim efektima chiaroscura i vizualnom nerazaznatljivošću. Film gotovo uopće nema glazbe (osim Balade iz predgrađa), ali se odlikuje jasnim, dokumentaristički korištenim šumovima. Naglašene komornosti i redukcije, posvećen je (prema natpisu na kraju filma) staroj prizemnici u Paromlinskoj ulici, čije je rušenje autohtoni dokument. Nagrađen je na festivalu fantastičnog filma u Portu, a u izboru hrv. film. kritičara proglašen je najboljim hrv. debitantskim filmom uopće.

D. Marković

ilustracija
RITAM ZLOČINA, Z. Tadić (Fabijan Šovagović, Božidarka Frait i Ivica Vidović)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Ritam zločina. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1590>.