Rocco i njegova braća

traži dalje ...

Rocco i njegova braća (Rocco e i suoi fratelli, 1960), Italija, c/b, 180 min, Titanus/Les Films Marceau, r.: Luchino Visconti, sc.: Suso Cecchi D’Amico, Pasquale Festa Campanile, Massimo Franciosa, Enrico Medioli, L. Visconti, df.: Giuseppe Rotunno, glazba: Nino Rota, ul.: Alain Delon (Rocco), Renato Salvatore (Simone), Annie Girardot (Nadia), Katina Paxinou (Rosaria), Roger Hanin (Morini), Paolo Stoppa (Cecchi), Spiros Focas (Vincenzo), Claudia Cardinale (Ginetta), Max Cartier (Ciro), Rocco Videolazzi (Luca), Suzy Delair (Luisa), Alessandra Panaro (Franca).

Četvorica braće sa Sicilije, Simone, Rocco, Ciro i Luca, dolaze zajedno s majkom Rosariom u predgrađe Milana te se pokušavaju prilagoditi novom životu, u čemu je njihov najstariji brat Vincenzo već djelomice uspio. Simone postaje uspješan boksač i započinje ljubavnu vezu s prostitutkom Nadiom, ali zbog neodgovornosti ubrzo počinje rasipati snagu i novac te ga ona ostavi. Mlađi brat Rocco također pokazuje boksačku nadarenost i sam započinje vezu s Nadiom. Ipak, zbog osjećaja odgovornosti prema bratu, prekida vezu. Dok Rocco trijumfira kao boksač, Simone, potpuno propao, ubije Nadiu.

Viscontijev povratak analizi suvr. soc. zbilje očituje niz knjiž. utjecaja: naslovom se film referira na roman Josip i njegova braća Th. Manna, ali i tal. pjesnika Rocca Scotellaroa, likovi i motivi oslanjaju se na priče G. Testorija, a odnos Rocca, Simonea i Nadije na odnos Miškina, Rogozina i Nastasje u romanu Idiot F. M. Dostojevskoga, dok dram. strukturom film korespondira s dramom Pogled s mosta A. Millera. Film je podijeljen u 5 »poglavlja« koja ne prate toliko razvoj radnje koliko korespondiraju različitim načinima prilagodbe svakog brata novom društv. okruženju; temeljni indikatori protoka vremena su preokreti u međuljudskim odnosima i promjene u društv. statusu, dok su varijacije prilagodbe iskazane i vizualno – varijacijama osvjetljenja, od chiaroscuro, kao simbola izgubljenosti, preko oštrih tamnih tonova do izrazito osvijetljenih prizora kao simbola nade. Visconti se oslanja i na melodramske efekte koji vrhunac dosežu u sceni Roccova trijumfa u ringu povezanoj paralelnom montažom sa scenom Nadijina ubojstva (umire grleći Simonea), što je tumačeno i kao ironična varijacija melodramskog »spasa u zadnji trenutak« i kao Viscontijevo upozoravanje na suodgovornost Rocca, inače svojevrsne figure mučenika, u Nadijinoj smrti.

B. Kragić

ilustracija
ROCCO I NJEGOVA BRAĆA, L. Visconti (Annie Girardot)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Rocco i njegova braća. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1596>.