Samuraj

Samuraj (Le Samouraï, 1967), Francuska, boja, 105 min, CICC/Fida/Filmel/TC, r.: Jean-Pierre Melville, sc.: J. P. Melville, Georges Pellegrin, prema motivima romana Joan McLeod, df.: Henri Decaë, glazba: François de Roubaix, ul.: Alain Delon (Jef Costello), François Périer (gl. inspektor), Nathalie Delon (Jane), Caty Rosier (Valérie), Jacques Leroy, Michel Boisrond (Wiener), Jean-Pierre Posier (Olivier Rey).

Plaćeni ubojica Jef Costello, hladnokrvni profesionalac, viđen je pri obavljanju posla – ubojstvu vlasnika jednoga noćnoga kluba. Dok on, uz pomoć ljubavnice Jane, gradi alibi, naručitelji ga odlučuju likvidirati jer pomišljaju da je policiji postao presumnjiv.

Započevši film navodnim citatom iz jap. samurajske tradicije (»Nema veće usamljenosti doli one samuraja, osim možda tigrove u džungli.«), a koji je zapravo sam izmislio, Melville film oblikuje kao gotovo apstraktnu varijaciju gangsterskog odn. policijskog filma. Detaljna i precizna žanrovska ikonografija, s osobitim naglaskom na fiz. predmetima, nadograđena je gotovo nadrealnim ozračjem tjeskobe i neizvjesnosti. Takav ugođaj Melville gradi dugim trenutcima tišine odn. škrtom uporabom zvuka (najčešći je onaj cvrkuta ptice u krletki), hladnim koloritom, ugl. plavim i sivim tonovima i kadriranjem koje, iako prevladavaju objektivni kadrovi, stvara dojam pretežito subjektivne vizure protagonista. Istodobno, lajtmotiv ptice u krletki, česte slike zatvorenih vrata i brava, razvijanje radnje oko policijske istrage i praćenja junaka funkcioniraju kao pokazatelj nemogućnosti izlaza iz dane situacije. Kao i ostali redateljevi karakteri, Costello se distancira od izvanjskog svijeta razrađenim ritualiziranim ponašanjem, koje njegova odjeća (kišni ogrtač, šešir) naglašava, a neumitnost tragična raspleta postaje razvidna kada on postane pretjerano zainteresiran za Valérie, pijanisticu iz noćnog bara i svjedokinju njegova zločina, prekršivši time vlastite kodove odn. pokušavši ostvariti identitet izvan granica svoje društv. uloge.

B. Kragić