Surogat

traži dalje ...

Surogat (1961), Hrvatska, boja, 9,5 min, animirani, Zagreb film, r., dizajn, animacija: Dušan Vukotić, sc.: Rudolf Sremec, pozadine: Zvonimir Lončarić, glazba: Tomica Simović.

Film koji najuspjelije tumači žanrovske, artističke i tehnološke značajke zagrebačke škole anim. filma. U teoriji animacije drži se filmom koji je najbliži fokusu sveukupne definicije Škole. U animacijskom i dizajnerskom smislu samosvojno i uvjerljivo rabi stilizaciju kao originalan i moderan kreativni princip pa je primjer vrhunske usklađenosti sinkretičkih elemenata: animacije, poetike, poruke i crteža. U razdoblju nastanka obilježenim hladnim ratom i porastom materijalizma, film pruža jednostavnu, humanu i duhovitu poruku susprezanja od ekstrema. Čovječuljak u filmu stvari koje definiraju njegov materijalni komfor jednostavno napuhava, stvarajući virtualni i lažni svijet u skladu s površnim ukusima, sve dok čavao ne »ispuše« i njega samoga, bespomoćnog da se opravda pred sustavom koji je sam stvorio. Dosad jedini hrv. film nagrađen Oscarom, ujedno je prvi neamerički dobitnik te nagrade za anim. film. Osim izvrsnog scenarija, dosljedne animacije i režije, svoj uspjeh film duguje i montažerki Tei Brunšmid, tonskom majstoru Mladenu Prebilu i saksofonistu Ozrenu Depolu, koji je junaku filma dao originalan glas.

J. Marušić

ilustracija
SUROGAT, D. Vukotić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Surogat. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1805>.