Tragači

Tragači (The Searchers, 1956), SAD, boja, 119 min, C. V. Whitney Pictures/Warner, r.: John Ford, sc.: Frank S. Nugent, prema romanu Alana LeMaya, df.: Winton C. Hoch, glazba: Max Steiner, ul.: John Wayne (Ethan Edwards), Jeffrey Hunter (Nartin Pawley), Vera Miles (Laurie Jorgensen), Ward Bond (Samuel Clayton), John Qualen (Lars Jorgensen), Olive Carey (gospođa Jorgensen), Henry Brandon (Ožiljak), Ken Curtis (Charlie McCorry), Hank Worden (Mose Harper), Natalie Wood (Debbie), Harry Carrey Jr. (Brad Jorgensen).

Teksas 1868. Ethan Edwards vraća se nakon sudjelovanja u građ. ratu na strani Konfederacije, a potom i boravka u Meksiku, u dom svojega brata Aarona i njegove obitelji. Kad Indijanci napadnu Aaronovu farmu te ubiju njega, njegovu suprugu i djecu, osim djevojčice Debbie koju su oteli, Ethan i Martin, Aaronov posvojeni sin, kreću u potragu za Ethanovom nećakinjom. Isprva sudjeluju u većoj potjeri koju vodi šerif Samuel Clayton, ali ubrzo se odlučuju na samostalno traganje.

Zasnovan na motivu putovanja, što mu daje i epsku intonaciju, film označava definitivan početak Fordova propitivanja mitotvorne uloge vesterna. Stoga je protagonist, tipičan primjer tzv. odmetničkog heroja, ključan za uspostavu civilizacijskih obrazaca, ali sâm nesposoban uklopiti se u njih, ličnost podvojena između strukturnih antinomija žanra, divljine i civilizacije, kao i specifičnije, lutanja i doma (stabilnosti), što je temeljni tematski interes filma; stoga je on tragična ličnost, ranjiv i s implikacijama neuroza. U tom smislu film najavljuje sve naglašenije ambivalencije i proturječja daljnjih Fordovih filmova, što podcrtavaju ekspresivna uporaba kolora kao i neprestana tenzija između motiva nesnošljivosti, rasizma i groteske s razrađenim, izrazito liričnim, ritualnim scenama dolazaka, odlazaka i pogreba, također i usložnjavanje narativne strukture pripovijedanjem lika te česta izmjena ugođaja i moralnih naglasaka. Strukturno jedinstvo filmu daju Fordovo majstorsko kombiniranje tih tenzija i razrađene varijacije temeljnog sukoba suprotstavljenih, ali analognih kultura, s paralelizmom Ethana i indijanskog poglavice Ožiljka, i metaforičkim kolebanjima između identiteta (Clayton koji je istodobno šerif i svećenik, Debbie, rasni mješanac Martin). U cjelini, ključno ostvarenje vesterna u kontekstu kojega radikalizira također motive putovanja i osvete, a i jedno od ključnih djela Fordova opusa, film su istaknuti redatelji novoholivudske kinematografije (M. Scorsese, J. Milius, S. Spielberg) proglasili jednim od paradigmatskih filmova amer. kinematografije, a kritičku revalorizaciju potvrdile su ankete časopisa Sight & Sound 1982. i 1992., u kojima se film našao na 10. odn. 5. mjestu liste najboljih filmova svih vremena.

B. Kragić