Vrtuljak

Vrtuljak (La Ronde, 1950) Francuska, c/b, 97 min, Sacha Gordine, r.: Max Ophüls, sc.: M. Ophüls, Jacques Natanson, prema kaz. komadu Arthura Schnitzlera Kolo, df.: Christian Matras, glazba: Oscar Straus, Joë Hajos, sgf.: Jean d’Eaubonne, ul.: Simone Signoret (Léocardie), Anton Walbrook (Pripovjedač), Serge Reggiani (Franz), Simone Simon (Marie), Daniel Gélin (Alfred), Danielle Darrieux (Emma Breitkopf), Fernand Gravey (Charles), Odette Joyeux (Anne), Jean-Louis Barrault (Robert), Isa Miranda (Charlotte), Gérard Philipe (poručnik).

Pripovjedač pripovijeda o seriji ljubavnih avantura u Beču oko 1900. Nakon susreta s prostitutkom Léocardie, vojnik Franz zavede sobaricu Marie. Ona potom uvodi u tajne ljubavnog umijeća mladog Alfreda koji nakon nje zavodi udanu Emmu. Ona se zatim vraća suprugu Charlesu, koji održava vezu s prodavačicom Anne. Nju pak zavodi pjesnik Robert. On se ubrzo vraća glumici Charlotte, koja ga napušta zbog mladog poručnika. On pak završi s Léocardie.

Prvi redateljev film po povratku u Francusku ekranizacija je reprezentativnog kaz. komada razdoblja bečke moderne o ljubavnim iluzijama i razočaranjima, odn. zavisnosti ljubavnih odnosa od društv. normi te je, kao i sam komad, izazvao kontroverze zbog prikaza ljubavnog promiskuiteta. Po uzoru na predložak, film ima epizodičnu strukturu; sastoji se od 10 epizoda povezanih najavama i komentarima ironičnog i antimimetički postavljenog pripovjedača. Potvrdivši umijeće dočaravanja ugođaja Beča s poč. XX. st. te rada s glumcima, Ophüls karakterističnom stilskom virtuoznošću (duge, elegantne i razrađene vožnje i panorame) izmjenuje ironične, hedonističke, romantične i melankolične tonove upućujući na ideje o ništavnosti želje, prolaznosti užitka te vrijednosti, ali i nestalnosti i nedosezivosti ljubavi, što podcrtava i glazb. pratnja u duhu valcera.

B. Kragić