Za kralja i domovinu

Za kralja i domovinu (King and Country, 1964), Vel. Britanija, c/b, 86 min, Ivy Films, r.: Joseph Losey, sc.: Evan Jones, prema drami Hamp Johna Wilsona zasnovanoj na priči Jamesa Lansdalea Hodsona, df.: Denys Coop, glazba: Larry Adler, ul.: Dirk Bogarde (Hargreaves), Tom Courtenay (Hamp), Leo McKern (O’Sullivan), Barry Foster (Webb), James Villiers (Midgley), Peter Copley (pukovnik), Jeremy Spencer (Sparrow).

Na zapadnom bojištu za I. svj. rata, 1917., mladi brit. vojnik, inače dobrovoljac, Arthur Hamp, odbija se dalje boriti. Stoga mu se sudi za dezerterstvo. Jedina moguća obrana sastoji se u pozivanju na psih. nestabilnost; jedini je preživjeli iz svoje prve satnije koja je na bojište stigla još 1914. Hampov branitelj po službenoj dužnosti je, isprva arogantan, satnik Hargreaves kojega će izmijeniti Hampova jednostavnost.

Proturatni ratni film, ugl. u formi sudske drame (poput Staza slave S. Kubricka, 1957), reprezentativan je primjer retoričnog Loseyjeva red. stila što je razvidno već u prologu koji kombinacijom pretapanja, statičnih fotografija, zaustavljenog pokreta, skokovitih rezova, pokreta kamere i spoja glazbe, izvanprizorne naracije, šumova i trenutaka šutnje najavljuje fatalistički ton čitavog filma, kao i protežnu preokupaciju motivima smrti i rasapa (supostavljanje kadrova skulpture Mira koji zaustavlja ratne kočije, onima spomenika palom vojniku te fotografiji kostura u odori). Potvrdivši umijeće definiranja odnosa između likova njihovim dinamičnim razmještajem unutar mizanscene, Losey je fabulu uobličio strogo formaliziranim slijedom scena (suđenje, presuda, svećenikov posjet osuđeniku, strijeljanje), pri čemu ritualizirane manifestacije vojničkih pravila i obrazaca ponašanja dekonstruira ironijskim paralelizmima te kontinuiranim naglašavanjem sraza njihove pojavne razrađenosti i temeljne etičke ispraznosti.

B. Kragić