Zabranjene igre

Zabranjene igre (Jeux interdits, 1952), Francuska, c/b, 102 min, Silver Films, r.: René Clément, sc.: Jean Aurenche, Pierre Bost, François Boyer, R. Clément, prema romanu F. Boyera, df.: Robert Juillard, glazba: Narciso Yepes, ul.: Brigitte Fossey (Paulette), Georges Poujoly (Michel Dollé), Lucien Hubert (Michelov otac), Suzanne Courtal (Michelova majka), Jacques Marin, Laurence Badie.

Lipanj 1940. Nakon bombardiranja zbjega u kojemu joj ginu roditelji, petogodišnja Parižanka Paulette odluta. Pronađe je jedanaestogodišnji Michel i odvodi svojoj obitelji koja živi na selu. Njih dvoje se sprijateljuju i počinju krasti križeve s groblja da mogu svečano pokapati životinje. Kada Michelovi roditelji za to saznaju, njega kažnjavaju, a Paulette prisilno odlazi u dom za siročad.

Clément narativnom lakoćom varira elemente lirizma i grubosti, odn. izmjenjuje brutalni realizam u dinamično montiranoj sceni bombardiranja, detaljiziran, iako artificijelan, a gdjegod i karikaturalan opis seoskih obitelji te idilično ocrtavanje svijeta dječje igre. Potonji se motiv izvedbenom razinom približava liričnosti poetskoga realizma, čemu pridonosi i melankolična glazb. pratnja na gitari, a na sadržajnom planu funkcionira kao nevino preoblikovanje ratne tragedije. Priča filma ujedno je kritika religioznog i moralnog licemjerja te ponajprije okrutnosti svijeta odraslih (ilustrirane i završnom scenom junakinje kako plačući traži roditelje u prihvatilištu Crvenoga križa). Iako isprva dočekan s negodovanjem i isključen s festivala u Cannesu, film je nakon osvojenog Zlatnog lava u Veneciji postigao velik uspjeh.

B. Kragić