Zafranović, Lordan

Zafranović, Lordan, hrv. redatelj (Maslinica, Šolta, 1944). Diplomirao književnost i lik. umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu, potom film. režiju na FAMU u Pragu. Karijeru je započeo 1961. amaterskim, ugl. igrano-eksp. filmovima u rasponu od egzistencijalističkog neoromantizma do groteske i apsurda, a 1965. ulazi u profesionalnu produkciju u kojoj ostvaruje niz igr. i dokumentarno-eksp. kratkometr. i srednjometr. filmova, među kojima su najistaknutiji Poslije podne/Puška i Ave Marija/Moje prvo pijanstvo (1971), kojima tematizira nasilje i zlo u čovjeku. U međuvremenu režira cjelovečernji prvijenac Nedjelja (1969), a sustavni dugometr. opus započinje 1975. ostvarenjem Muke po Mati (prethodno je, 1973., kompilirao dugometr. film Kronika jednog zločina od triju neovisno nastalih srednjometražnih). Taj se opus, često oslonjen na tekstualne predloške M. Kovača, može podijeliti na egzistencijalno-metafizičko-erotske filmove (Muke po Mati; Ujed anđela, 1984; Haloa – praznik kurvi, 1988; Lacrimosa/Osveta je moja, u Češkoj, 1995) te pov.-političke, usredotočene na II. svj. rat i poraće (→ Okupacija u 26 slika; → Pad Italije; Večernja zvona, 1986., Zlatna arena za režiju). Opus u cjelini karakterizira tzv. estetizirani stil s ekspresivnim naturalističko-grotesknim natruhama te načelni tematski sklop erosa i thanatosa. Svojevrsna sinteza cjelokupna opusa je dugometr. dok. film Zalazak stoljeća/Testament L. Z. (1994) u kojemu se isprepleću arhivski snimci nacističke, fašističke i ustaške provenijencije (kao simbola ljudskog zla) i pretenciozne autorove mistifikacije o umjetnosti, povijesti i vlastitom značenju. Posvećen propitivanju individualnog i kolektivnog (političkog) zla te moći erosa, izraziti ljevičar i erotofil, Z. je jedna od najkontroverznijih osobnosti hrv. kinematografije.

D. Radić