Cavalcanti, Alberto

Cavalcanti, Alberto (puno prezime de Almeida-Cavalcanti), brazilsko-francusko-brit. redatelj, producent, scenarist i scenograf (Rio de Janeiro, 1897 – Pariz, 1982). Sin matematičara tal. podrijetla, studirao pravo, potom arhitekturu u Ženevi. U Parizu isprva arhitekt i dekorater. Pridruživši se film. avangardi, scenograf je filmova Neljudska (1923., u suradnji s F. Légerom) i Pokojni Matija Pascal (1925) M. L’Herbiera, a kao redatelj debitira filmom Samo sati (1926), lirsko-dokumentarističkim prikazom jednoga dana u životu pariških radnika. Od ostalih franc. filmova ističu se Na sidrištu (1927), Yvette (1928., prema noveli G. de Maupassanta) i Mala Lilie (1928). Neki povjesničari filma smatraju da je melankolični realizam tih djela preteča poetskoga realizma. Na poziv J. Griersona 1934. pridružuje se GPO Film Unitu u Vel. Britaniji postavši jednom od ključnih osobnosti Brit. dokumentarističkog pokreta. Istražujući odnos slike i zvuka, režirao je filmove Pett i Pott (1934) i Ugljeno lice (1935., prema pjesmi W. H. Audena), a producirao klas. djela pokreta: Noćna pošta (B. Wright i H. Watt, 1936) i Sjeverno more (H. Watt, 1938). Odbivši brit. državljanstvo, nije mogao formalno napredovati unutar pokreta (navodno pola njegovih filmova nije potpisano njegovim imenom) pa prelazi u tvrtku Ealing, za koju režira dvije priče (Božićna zabava, Trbuhozborčev lutak) u antologijskom horor omnibusu Gluho doba noći, te još nekoliko igr. filmova. Vrativši se 1949. u Brazil, kao producent i redatelj (Slijepac Simão, 1952; Pjesma mora, 1953; Istinska žena, 1954) oživljava zamrlu kinematografiju, ali budući da je bio optužen za komunizam, vraća se u Europu. Najzapaženiji film završnoga razdoblja karijere jest Gospodin Puntilla i njegov sluga Matti (1955., u DR Njemačkoj), za koji je B. Brecht izjavio da je jedina vjerna adaptacija nekoga njegova djela. Objavio knjigu Film i zbilja.

D. Radić