Žena na pijesku

traži dalje ...

Žena na pijesku (Suna no onna, 1964), Japan, c/b, 127 min, Teshigahara Productions, r.: Hiroshi Teshigahara, sc.: Kobo Abe, prema vlastitom romanu, df.: Hiroshi Segawa, glazba: Toru Takemitsu, ul.: Kyoko Kishida (Žena), Eiji Okada (Muškarac).

Entomolog dolazi u izolirano primorsko selo u potrazi za rijetkim kukcima. Propustivši autobus, dolazi do trošne kolibe na dnu jame gdje živi mlada udovica čiji su suprug i dijete poginuli u pješčanoj oluji. Sutradan on ustvrdi da ne može izaći te shvati da su suseljani maknuli ljestve kojima se spustio kako bi ostao dolje pomagati ženi u njezinu svakodnevnom poslu, skupljanju pijeska. Oni se ubrzo upuštaju u seksualnu vezu. Kad ona zatrudni, suseljani je odvode, a on odlučuje istražiti mogućnost dotoka pitke vode u selo.

Usredotočen na protagonistov razvoj od arogantna intelektualca, preko zatvorenika opsjednutog slobodom, do čovjeka koji svjesno (ostvarujući duhovnu slobodu) odustaje od bijega iz ambijenta u kojemu je bio prisilno izoliran, redatelj ga je suprotstavio pasivnoj junakinji bez buntovničkih impulsa. Apstraktni motivi apsurda i slobode nadograđeni su vizualnim stilom koji dočarava klaustrofobični ugođaj i materijalnost prikazanoga, temeljenu na krupnim planovima tijela koja asociraju na obrise krajolika i na naglašavanju fakture ljudske kože i pijeska, posebice u erotskim scenama. Film je privukao veliku pozornost (specijalna nagrada u Cannesu) i različito je tumačen; pojedini su ga kritičari proglasili pesimističnim komentarom ljudske sudbine, dok su drugi u njemu nalazili iskaz taoističke filozofije.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Žena na pijesku. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/2115>.