Žena u izlogu

Žena u izlogu (Woman in the Window, 1945), SAD, c/b, 99 min, International, r.: Fritz Lang, sc.: Nunally Johnson, prema romanu Uhvaćen na spavanju J. H. Wallisa, df.: Milton Krasner, glazba: Arthur Lange, Hugo Friedhofer, ul.: Edward G. Robinson (prof. Richard Wanley), Joan Benett (Alice Reed), Raymond Massey (Frank Lalor), Dan Duryea (Heidt), Edmund Breon (Michael Barkstane), Thomas Jackson (inspektor Jackson), Dorothy Peterson (gđa Wanley), Arthur Loft (Mazzard).

Povučeni kriminalni psiholog Wanley s koledža Gotham ispratio je obitelj na odmor. Prije večere s prijateljima Lalorom i Barkstaneom zastaje pred portretom u izlogu galerije, a poslije pred istim izlogom upoznaje model sa slike, Alice Reed, u čijem ih stanu potom zatječe njezin nasilni ljubavnik Mazzard. Wanley ga ubije, Mazzardov tjelohranitelj Heidt ih ucjenjuje, a Lalor, koji je okružni tužitelj, istražuje taj slučaj.

Jedno od najuspjelijih i najutjecajnijih djela film noira, odlikuje se iznimno dojmljivim ugođajem tjeskobe, podsvjesnog i oniričkog, a E. G. Robinson, J. Benett i D. Duryea glume i u Langovu sljedećem filmu → Grimizna ulica. Izlozi, prozori i zrcala, kao i satovi, važni su za Langove filmove o urbanoj suvremenosti (→ M), a višekratno vizualizirane »uokvirene« metafore junakove žudnje, spominjane i u dijalogu, motiviraju pretvaranje sna o strasti u moru. Završni obrat (Wanleyevo buđenje nakon samoubojstva) u skladu je s produkcijskim normama ondašnjega Hollywooda, ali i s Langovom poetikom korištenja žanrovskih i narativnih konvencija za tvorbu ugođaja izrazite ugroženosti, krivnje i straha. Svijet filma tipičan je za redateljevu poetiku, s junacima i gledateljima kao objektima djelovanja snažne volje, koja se očituje u zapletima i raspletima prožetima ironijom (npr. motivima junakova samooptuživanja i slamnatog šešira); na kraju se Mazzard i Heidt u javi pojavljuju kao garderobijer i vratar, a Wanley se uspaniči zbog prostitutke koja ga pred istim izlogom zamoli da joj pripali cigaretu. Film je nominiran za Oscara za glazbu.

N. Gilić