Čistači cipela

Čistači cipela (Sciuscià, 1946), Italija, c/b, 93min, Società Cooperativa Alfa Cinematografica, r.: Vittorio De Sica, sc.: Cesare Zavattini, Sergio Amidei, Adolfe Franci, C. G. Viola, df.: Archise Brizzi, glazba: Alessandro Cicognini, ul.: Rinaldo Smordoni (Giuseppe Filippuci), Franco Interlenghi (Pasquale Maggi), Aniello Mele (Raffaele), Bruno Ortensi (Arcangeli), Emilio Cigoli (Staffera), Angelo D’Amico (Sicilijanac).

Rimski čistači cipela Giuseppe i Pasquale žele kupiti bijeloga konja pa se upleću u šverc, zbog kojega će dospjeti u maloljetnički zatvor. Stariji Pasquale uvijek štiti Giuseppea, pa misleći da mu pomaže, odaje Giuseppeova brata, čime okončava njihovo prijateljstvo. Kada Giuseppe i Arcangeli pobjegnu iz zatvora, Pasquale pomaže policiji u potjeri.

Prvo ostvarenje utjecajne De Sicine serije neorealist. filmova hvaljeno je zbog suptilne režije te scenografskih, glum. i snimateljskih dostignuća, a osobito su cijenjene scene prikaza svakodnevnoga života gradske sirotinje te stanja u zatvoru. Isticani su i opća atmosfera filma te autorov stil i odmjeren osjećaj za humor, kao i prelamanje društv. pritisaka kroz sudbine likova, premda su neke scene (npr. finale) katkada ocjenjivane neuvjerljivima. Dječaci koji postaju kriminalci zapravo su nevine žrtve rata i siromaštva – društvo je izdalo njih pa oni izdaju društvo, ali i jedan drugoga. Komerc. uspjeh filma potpomogao je daljnji razvoj De Sicine red. karijere. Film je osvojio posebnog Oscara 1947., a nominiran je za najbolji scenarij. Izvorni tal. naslov nastao je prema iskrivljenom izgovoru engl. kolokvijalne riječi shoeshine (»čistiti cipele«), kojim su tal. dječaci u ratom poharanoj Italiji vabili amer. vojnike.