Čovjek od željeza

Čovjek od željeza (Człowiek z żelaza, 1981), Poljska, boja, 156min, PRF Zespoły Filmowe, r.: Andrzej Wajda, sc.: Aleksander Ścibor-Rylski, df.: Edward Kłosiński, glazba: Andrzej Korzyński, ul.: Jerzy Radziwiłowicz (Maciek Tomczyk), Krystyna Janda (Agnieszka), Marian Opania (Winkiel), Wieslawa Kosmalska (Anna), Irena Byrska (Annina majka).

Winkiel, preplašeni, deziluzionirani te kompromisu i alkoholu sklon novinar, treba (više po želji tajne policije nego svojih tv urednika) snimiti reportažu o Tomczyku, prvaku sindikata Solidarnost. Tomczyk se u međuvremenu oženio bivšom studenticom režije Agnieszkom, kojoj je bilo onemogućeno da završi diplomski film o njegovu ocu, heroju rada Birkutu, a i bilo kakav rad na području za koje se školovala.

Wajda strukturu filma u filmu, karakterističnu za → Čovjeka od mramora, ponavlja i u ovom djelu, snimajući priču u trenutku kada se štrajk u Gdanjsku (kojim sindikat Solidarnost započinje borbu za promjenu polj. društva) doista i odvijao, čime ta zbivanja od pozadine radnje postaju njezinim implicitnim idejnim temeljem. Stoga film sadržava dosta dok. materijala, a neki od ključnih sudionika tih događaja (među njima i Lech Wałęsa) glume u filmu sami sebe. Upravo po tom korištenju iznimnih događaja ne kao materijala za dok. film, nego kao okvira priče igr. filma, ovo djelo zauzima posebno mjesto u svj. kinematografiji. Iako je autorovo bezrezervno opredjeljenje za Solidarnost rezultiralo i manama koje su postale jasnije s vremenskim odmakom (npr. ekstremni i jednodimenzionalni kontrast likova, prenaglašena retoričnost), što film određuje kao politički angažirano djelo čije su mnoge vrijednosti bile vezane ugl. za trenutak njegova nastanka, Čovjek od željeza odlikuje se dinamičnim spojem fikcije i dokumentarizma te melodramske i polit. tematike kao i dojmljivim scenama u kojima dramatika zbivanja izravnom emocionalnošću djeluje na gledatelja. Nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu 1981., film je u Poljskoj postigao velik komerc. uspjeh.

T. Kurelec