Čovjek s filmskom kamerom

traži dalje ...

Čovjek s filmskom kamerom (Čelovek s kinoapparatom, 1929), SSSR, c/b, 71min, nijemi, VUFKU, r.: Dziga Vertov, df.: Mihail Kaufman, montaža: Dziga Vertov i Elizaveta Svilova.

Protagonist filma je snimatelj i njegova vremenska i prostorna sveprisutnost u svim suvremenim, javnim i privatnim, aspektima života urbane sredine. On je u neprestanom pokretu: penje se na tvorničke dimnjake, mostove, dolazi na kupališta, snima iz jurećeg automobila ili s motocikla, leži na pruzi kako bi snimio vlak koji se jureći približava kameri. Istodobno, nalazi se i u bolnicama, rodilištima, na grobljima, sprovodima, športskim natjecanjima, ulicama, trgovima.

Posljednji nijemi Vertovljev film i optičko-montažni film. eksperiment s podnaslovom »Izvadak iz snimateljskog dnevnika«. Prema navodima na uvodnoj špici filma, riječ je o »eksperimentu o sinematičkoj komunikaciji vizualnih događaja bez pomoći međunaslova, scenarija, kazališta, scenografije i glumaca«. Njegov cilj, prema istom, jest: »kreiranje istinski međunarodnog, apsolutnog jezika filma koji se temelji na njegovu potpunu odvajanju od jezika kazališta i literature«. Film se temelji na konstruktivističkom konceptu »umjetnosti fakta ili činjenice« i sebe svjesno proklamira kao nenarativni film. Budući da je snimatelj prisutan svagdje i tijekom cijelog dana, film je građen na principu »konstantnog progresa« prema kraju dana, a strukturalnu cjelovitost temelji na ritmičkom, asocijativnom sukobljavanju snimljenih fragmenata, i na kontinuiranom i ritmičkom naglašavanju samog čina snimanja, ali i montiranja filma, budući da su u film umontirani i prizori montažera i montiranja snimateljskih fragmenata, odn. na naglašavanju paralelnog nastajanja filma sa zbiljskim događanjima. U toj funkciji razbijanja narativne iluzije i osvještavanja činjenice stvaranja filma jest i »metafilmski« početak: prizor kinodvorane koju polako popunjavaju gledatelji, nakon čega slijedi projekcija. Film se temelji na velikom broju snimateljsko-optičkih i montažnih efekata, uključujući i animaciju, a rezultat je ritmičko-panoramski, dokumentarni zapis urbanog života. Vertov upozorava na mogućnost filma da transformira prirodni životni pokret, ali i da pokrete i prizore i montažno suprotstavi po različitim principima: istovrsnosti i različitosti, statičkog i dinamičkog, onog gore i onog dolje, plošnog i dubinskog, lijevog i desnog. Vertov je tijekom snimanja vrlo pažljivo pripremao i zvučnu obradu filma, osobito glazbu, a po njegovim zapisima i instrukcijama Jurij Tsivijan rekonstruirao je glazb. zapis filma i orkestrirao ga. U zvučnom obliku film je priređen za festival u Pordenoneu i prvi put prikazan 14. listopada 1995.

D. Marković

ilustracija
ČOVJEK S FILMSKOM KAMEROM, Dz. Vertov

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Čovjek s filmskom kamerom. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/283>.