Duboki san

traži dalje ...

Duboki san (The Big Sleep, 1946), SAD, c/b, 114min, Warner, r.: Howard Hawks, sc.: Leigh Brackett, Jules Furthman, William Faulkner, prema romanu Raymonda Chandlera, df.: Sidney Hickox, glazba: Max Steiner, ul.: Humphrey Bogart (Philip Marlowe), Lauren Bacall (Vivian), John Ridgley (Eddie Mars), Martha Vickers (Carmen), Dorothy Malone (prodavačica u knjižari), Peggy Knudsen (Mona Mars), Regis Toomey (detektiv Bernie Ohls), Charles Waldron (general Sternwood), Elisha Cook Jr. (Jones), Charles D. Brown (Norris), Bob Steele (Canino), Louis Jean Heidt (Joe Brody).

Privatni detektiv iz Los Angelesa, Philip Marlowe, prihvaća narudžbu teško bolesna generala Sternwooda da pronađe i neutralizira ucjenjivače koji znaju da se njegova razmažena kći Carmen odala drogi. Marlowe upoznaje i njezinu emancipiranu sestru Vivian, s kojom će ga razvoj događaja sve više povezivati. Trag ga vodi prema stanovitom Eddieju Marsu i, općenito, krugu osoba vrlo dvojbenih moralnih kvaliteta. Počinju se, međutim, događati i zločini pa se početnome misteriju pridružuju nove nepoznanice.

Najuspjelija ekranizacija nekog Chandlerova romana, film uspjelo prenosi osnovne odlike piščeve poetike – cinizam, deziluzioniranost i sklonost prema grubostima kakve obilježavaju i svijet onkraj zakona. Hawks je pritom uspio izraziti i moralnu autonomiju Marlowa kao i njegovu prigušenu osjećajnost (prizor osvjedočenja o Jonesovoj smrti). Većinom snimano u interijerima i noćnim ugođajima, djelo je vrhunsko ostvarenje film noira, struje koju Hawks obogaćuje osobnim red. pristupom (odsutnost sentimentalnosti u profiliranju likova, ironija, brze izmjene likova, realna trajanja događanja, sažetost akcijskih prizora, tek jedan kadar s izrezom koji se bliži krupnom planu), naročito prispodobivom amer. književnom »tvrdokuhanom« (hard boiled) stilu. Djelo je, s izuzetkom jedne vrlo kratke pojave, drugi film s glum. (i bračnim) parom Bogart – Bacall koji posebno privlači u prizorima s aluzijama na seksualnost, također prva značajnija uloga D. Malone (poslije osobito zapažena u melodrami Zapisano na vjetru D. Sirka, 1956. i tv seriji Gradić Peyton). Film je isprva ostavio kritiku ravnodušnom, a i neke istaknute tumače (npr. Robin Wood). Ugled mu je počeo rasti zahvaljujući autorskoj kritici i porastu zanimanja za film noir te je postao predmetom posebnih zaokupljenosti naratologa i žanrovske kritike zbog neobična odnosa inače krajnje preciznog i rigoroznog Hawksa prema priči filma. Naime, barem je jedan element zapleta nedostatno razjašnjen, a radnja filma završava prije konačnog raspleta, što ipak ne može narušiti dojam koji ostavlja cjelina. Film stoga može poslužiti i kao originalan prilog poetici detektivskog filma – dojmu arbitrarnosti završnog upućivanja na počinitelja zločina (tvrdnja koju u svojim izjavama potvrđuje i A. Hitchcock). Također, takva nedovršenost djeluje i kao simbolički komentar izopačenog svijeta na koji se usredotočuje film noir – u tom u osnovi pesimističnom prikazu društv. zbilje nema potpuno završenoga kriminalnog slučaja.

Neuspjeli remake realizirao je 1978. Michael Winner.

A. Peterlić

ilustracija
DUBOKI SAN, H. Hawks (Lauren Bacall, Paul Weber i Humphrey Bogart)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Duboki san. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/391>.