Đorđević, Puriša

Đorđević, Puriša (pr. ime Mladomir), srp. redatelj i scenarist (Čačak, 1924). Studirao povijest umjetnosti, filmom se bavi od 1947. Autor je niza kratkometr. dok. filmova, među kojima se izdvajaju Devojka s naslovne strane (1958), On (1961), Majka, sin, unuk, unuka (1965) i Pogibija Bate Jovanovića (1967). Preokupacija ratnom tematikom, s naglaskom na mladalačkom entuzijazmu suočenom sa smrću, kao i izrazita lirska intonacija tih filmova svoj ekvivalent dobiva u najznačajnijem dijelu njegova igranofilmskog opusa, trilogiji Devojka (1965), San (1966), Jutro (1967), koja je 1968. proširena filmom Podne, s radnjom u razdoblju rezolucije Informbiroa. Najuspjeliji film toga ciklusa, Jutro, modernistički fragmentarna priča o pripadnicima partizanskog odreda posljednjih dana rata u Čačku, dojmljiv je spoj ludičke poetike (s metatekstualnim i intertekstualnim odn. intermedijalnim elementima), lirskog i erotskog nadahnuća te naturalističkog pristupa, u kojemu se najintenzivnije dotad u jugoslav. kinematografiji prikazala priroda rata, uključujući i zločine partizana te nemoral njihovih zapovjednika. Ta oda vitalizmu mladosti koji opstaje usprkos smrtonosnim iskustvima zapaženo je prikazana na venecijanskom festivalu, gdje je Lj. Samardžić nagrađen za najbolju mušku ulogu. U daljnjem opusu Đ. se priklonio konvencionalnijem izrazu, a među tim filmovima najistaknutiji su Biciklisti (1970), epizodičan prikaz zgoda partizanskoga biciklističkog bataljona. Ludizmom i erotizmom blizak D. Makavejevu, od kojega se bitno razlikuje izrazitim lirizmom i izbjegavanjem seksualnih eksplikacija, uklapajući se, općom poetikom modernističkog naturalizma, u srp. autorski film 1960-ih, Đ. je uz Makavejeva, A. Petrovića i Ž. Pavlovića najistaknutiji autor tadašnje srp. kinematografije. Ostali važniji igr. filmovi: Opštinsko dete (1953., prema B. Nušiću), Prvi građanin male varoši (1961), Cross country (1969), Pavle Pavlović (1975), Trener (1978), Osam kila sreće (1980).

D. Radić