Anna Boleyn

Anna Boleyn (1920), Njemačka, c/b, nijemi, 133 min, Messter-Film/Projektions-AG Berlin, r.: Ernst Lubitsch, sc.: Fred Orbing, Hans Kräly, df.: Theodor Spakuhl, sgf.: Kurt Richter, Hans Poelzig, Ali Hubert, ul.: Emil Jannings (Henrik VIII.), Henny Porten (Anna Boleyn), Ludwig Hartau (Norfolk), Paul Hartmann (sir Henry Norris), Aud Egde Nissen (Jane Seymour), Hedwig Pauly (Katarina Aragonska).

Engleska 1532. Plemkinja Anna Boleyn postaje dvorska dama kraljice Katarine. Zaljubljena je u viteza Norrisa, no u nju se zaljubljuje kralj Henrik koji odstranjuje Norrisa, a potom se, unatoč tomu što papa nije poništio njegov brak, prisilno ženi Annom. Ubrzo kralj počinje zapostavljati Annu i udvarati se dvorskoj dami J. Seymour, a Anna ponovno susreće Norrisa. Slijede tragični događaji: kralj daje Annu zatočiti u Toweru i naposljetku pogubiti.

Ovaj pov. film jedno je od djela komercijalno vrlo uspješnog redatelja onodobne njem. kinematografije E. Lubitscha, koja su dovela do njegova skorog (1923) angažmana u Hollywoodu. Snimanje filma bilo je publicistička senzacija. Studio su posjećivale poznate osobe iz njem. javnoga života što su snimale i mnogobrojne film. novosti. Film je primjer zrela Lubitscheva stila. To je komorna drama u kojoj redatelj pokazuje smisao za razvoj odnosa među likovima, osobito nastajućih erotskih tenzija, često uporabom subjektivnih kadrova (naglašenih zaokruživanjem uz pomoć blende i maske), ali istodobno i spektakl u kojemu Lubitsch vizualno nadahnuto i ekspresivno prikazuje ponašanje i pokrete masa, ne zapostavljajući pritom protagoniste događanja. Uz vodeću tzv. naivku njem. kinematografije H. Porten, kritika je superlativima ocijenila nastup E. Janningsa. Njemu je priznanje poslije odao i Ch. Laughton, koji je za interpretaciju istoga lika u filmu Privatni život Henrika VIII. (A. Korda, 1933) nagrađen Oscarom. Laughton je istaknuo da mu, za razliku od Janningsa, nije uspjelo dočarati prikrivenu i prijeteću zlokobnost tumačenoga lika.

A. Peterlić