Fatamorgana

Fatamorgana (Fata Morgana, 1971), SR Njemačka, boja, 78min, Werner Herzog Produktion, r. i sc.: Werner Herzog, df.: Jörg Schmidt-Reitwein, glazba: G. F. Händel, W. A. Mozart (Krunidbena misa), pop grupa Blind Faith, François Couperin, Leonard Cohen (Jesus Was a Sailor), montaža: Beate Mainka-Jellinghaus.

Sniman tri godine u Sahari (pretežito), Keniji, Tanzaniji, Gvineji i na Kanarskim otocima, početno s namjerom realizacije znanstvenofantastičnog filma, s budžetom od 260 000 DEM, međunatpisima je podijeljen u tri dijela: Stvaranje (Die Schöpfung, 38 min), Raj (Das Paradies, 25 min) i Zlatno doba (Das Goldene Zeitalter, 15 min), čime, kao i naratorskim citatima, izravno asocira na Knjigu postanka. Vrlo originalan film, uklapa se u tendencije eur. modernističkog »art filma«, a kao svojevrstan meditativni dokumentaristički esej izmiče strožim žanrovskim klasifikacijama (stoga ga neki, konvencionalno, svrstavaju u eksp. film). Vizualno, sadržaji prizora izrazito su dokumentarističke provenijencije, ali se snimke nepromjenjiva »elementa« (dominiraju snimke pustinje koje katkad asociraju na uvodni dio filma → 2001: Odiseja u svemiru) transcendiraju brojnim vožnjama koje kao da su izvedene s rubova pustinje, a iz vizure superiornoga promatrača, te s glazbom i naratorskim komentarom. Postupno, predstavlja se autorov osobni pogled na svijet – fasciniranost prirodom, opstajanjem ljudi u oskudici i mukama »izgubljenog raja«, ali i zabrinutost zbog nasilnog prodiranja civilizacije (dolasci zrakoplova, eksploatacija naftnih izvora), s apokaliptičkim vizijama (npr. ostaci u ratu oborenih zrakoplova). Stanovita sklonost prema bizarnom, a i individualnost opserviranja u ovomu najuočljivije autorskom pothvatu njem. novog filma sugerirana je i samim naslovom (simbolički osnaženim ponavljanjem kadrova spuštanja aviona u špici) a i dosljednim variranjima vizualnoga sadržaja, »hipnotično« nadrealističkim snimkama pustinje u kojoj se snoliko kreću figure ljudi i vozila, onepoznačavajućim zračnim snimkama okoliša pa i dočaravanjem same fatamorgane. S uspjehom prikazan u Cannesu, prvi je veliki međunar. uspjeh W. Herzoga te naglašeno upućuje na njegovu trajnu fascinaciju prirodom i egzotikom, prigušivanu religioznost i težnju prema filozofičnosti. Jedan od naratora je i poznata povjesničarka filma Lotte Eisner, koja sa strahopoštovanjem priopćava gvatemalsku mističnu priču s motivom Stvaranja iz XVI. st.

A. Peterlić