Haanstra, Bert

Haanstra, Bert, niz. redatelj (Holten, 1916 – Hilversum, 1997). Sin slikara, studirao na Umj. akademiji u Amsterdamu. U početku kinoamater, kao profesionalac debitira 1948. filmom Mirta i demoni P. B. Schreibera, kojemu je snimatelj. Kao kompletan samostalni autor (scenarist, redatelj, snimatelj i montažer) međunar. afirmaciju stječe dok. filmom Zrcalo Nizozemske (1950), za koji je u Cannesu nagrađen Grand Prixom za krakometr. film, a 1952. započinje uspješnu suradnju s tvrtkom Royal Dutch Schell pa u filmovima, kao što su Potraga za naftom (1953) i Bušenje (1954), uspješno povezuje informativno i osobno poetsko-umjetničko. Filmom Rembrandt, slikar ljudi (1956) pokazuje se kao jedan od najboljih dokumentarističkih esejista na temu lik. umjetnosti, a 1958. naručenim filmom → Staklo (Oscar) doseže vrhunac svojeg dokumentarizma. Iako se, bez većeg uspjeha, okušao i kao redatelj igr. filmova – Fanfare (1958) i Afera M. P. (1970), H. je ostao jednim od najznačajnijih predstavnika poetskoga dok. filma, ugl. duboko nadahnut niz. načinom života, osobito borbom ljudi za plodno tlo koje otimaju moru i grade nasipe da bi ga sačuvali, te nacionalnim, poglavito lik. naslijeđem. Ostali važniji filmovi: Krug dvorca Muiderk (1949), Nizozemski srednjovjekovni kipari (1951), Panta rhei (1951), Konstruktori nasipa (1952), Suparnički svijet (1955), Mora više nema (1955), Zoo (1961), Delta faza I (1962), Glas vode (1966), Kad makovi procvjetaju (1975), Nacionalni parkovi – nužnost (1979).