Atlantic City

Atlantic City (1980), Kanada/Francuska/SAD, boja, 104 min, Merchant/Selta/The Canadian Film/Cine-Neighbor/Famous Player/ICC/ Paramount/CFDC, r.: Louis Malle, sc.: John Guare, df.: Richard Ciupka, glazba: Michel Legrand, sgf.: Anne Pritchard, Gretchen Rau, ul.: Burt Lancaster (Lou Pasco), Susan Sarandon (Sally Matthews), Kate Reid (Grace), Hollis McLaren (Chrissie), Robert Joy (Dave Matthews), Michel Piccoli (Joseph), Al Waxman (Alfie).

Lou Pasco ostarjeli je sitni kriminalac u Atlantic Cityju koji utjehu nalazi u sjećanju na davne »dane slave«. Potajno je zaljubljen u Sally Matthews, djelatnicu kockarnice. Njezin suprug Dave obrati mu se za pomoć u raspačavanju droge otuđene od mafije.

Sintetizirajući europski (studija karaktera) i američki (žanrovski) pristup, Atlantic City je ostvarenje u kojemu (labav) žanrovski okvir služi ponajprije za analizu protagonista, posebno se zadržavši na njihovim iluzijama o boljoj prošlosti (Lou) odn. budućnosti (Sally) i zajedničkoj im vjeri u ostvarenje tzv. američkog sna (ironično, Sallyn je san postati ugledni krupje u Europi, Monte Carlu, dok, jednako ironično, Lou svoj san ostvaruje u poodmakloj životnoj dobi). Oboje gl. likova zavaravaju sami sebe, ali i jedno drugoga, pa je smještaj radnje u Atlantic City, grad koji se u vrijeme odvijanja radnje počeo transformirati u »Las Vegas Istoka«, odn. kockarsku prijestolnicu amer. istočne obale, a s obzirom na varke i iluzije imanentne kockarskoj djelatnosti, ugođajno zahvalan i priči komplementaran. Grad se pojavljuje i kao metafora protagonista i njihovih nastojanja (na načelno srodan način Atlantic City tretiran je i u ranijem filmu Kralj Marvinovih vrtova B. Rafelsona, 1972), dok razradom motiva prijestupnika, bijega od stvarnosti i gubljenja povjerenja u bližnje, film (ex aequo nagrađen Zlatnim lavom) djelomice ulazi u raspravljački odnos s naslijeđem franc. poetskog realizma.

D. Radić