Ime: Carmen

Ime: Carmen (Prénom: Carmen, 1983), Francuska, boja, 85min, Sara Films/Jean-Luc Godard Films, r.: Jean-Luc Godard, sc.: Anne-Marrie Miéville, df.: Raoul Coutard, Jean Garcenot, glazba: Ludwig van Beethoven (kvarteti broj 9, 10, 14, 15 i 16) i Tom Waits (»Ruby’s Arms«), ul.: Maruschka Detmers (Carmen X), Jacques Bonnafé (Joseph Bonnafé), Christophe Odent (vođa bande), Myriem Roussel (Claire), Jean-Luc Godard (stric Jean), Hyppolite Girardot (Fred), Bertrand Liebert (tjelesni čuvar).

Pokušaj mlade teroristice Carmen X da, snimajući film, sa svojim ujakom Jeanom opljačka banku, pri čemu se zaljubi u policajca koji bi je trebao uhititi, ispresijecani su sekvencama u kojima komorni ansambl Quator Prat uvježbava Beethovenove kvartete.

Godardova obrada priče o Carmen priziva i miješa različite ranije verzije, od Mériméeove pripovijesti do Premingerova filma Carmen Jones (1954) tvoreći od prividno linearnog izlaganja gusto intertekstualno presjecište i oblikujući se kao film. palimpsest u kojemu se »izvornik« može pojaviti samo svojom odsutnošću. Kolaž heterogenih znakova i fragmenata upućivanjem na različite nesumjerljive mogućnosti neprestano dovodi u sumnju sposobnost slike da iskaže istinitu priču te filma da se jednoznačno odredi prema naslijeđu kiparstva (Rodin), opere (Bizetova je verzija Carmen znakovito odsutna u glazb. podlozi), kazališta (Giradoux) i vlastite povijesti (H. Langdon). Temeljna glazb. struktura u nastajanju (komorni ansambl nikada ne uvježba niti jedan kvartet) nastoji osporiti uporabnu vrijednost slika te »u figurativnom smislu orkestrira ostatke, tragove, žudnju za slikom« (Phil Powrie). Pojava Godarda kao film. redatelja u psihijatrijskoj klinici, neobrijanog i neurednog, središnja je figura parodijsko-slavljeničkog odnosa prema kult. i značenjskom naslijeđu koje neizbježno određuje smisao sadašnjosti. Naglašena autoreferencijalnost filma izražena je i potkopana ironijskim odnosom prema prepoznatljivim postupcima iz film. prošlosti, poput crnohumornog prikaza nasilja i slapstick-komedije: slučajni promatrači masakra u banci, kao i čistačica koja briše pod nakon pokolja, nastavljaju svoje uobičajene aktivnosti potpuno ravnodušni spram nasilja oko sebe, dok hrvanje Carmen i policajca ubrzo prerasta u strastven zagrljaj, potvrđujući moć osnovnog mita. Svjestan slične neučinkovitosti simboličkog nasilja filma, Godardov redatelj već na početku citira Becketta: »Loše viđeno, loše rečeno«.

T. Brlek