Kaja, ubit ću te!

traži dalje ...

Kaja, ubit ću te! (1967), Hrvatska, boja, 87 min, Jadran film, r.: Vatroslav Mimica, sc.: V. Mimica, Kruno Quien, prema Quienovoj noveli, df.: Frano Vodopivec, glazba: arhivska, sgf.: Vladimir Tadej, ul.: Zaim Muzaferija (Kaja), Uglješa Kojadinović (Pjero), Antun Nalis (Tonko), Jolanda Bačić (Karmela), Izet Hajdarhodžić (Ugo), Husein Čokić (Lovre).

Gradić na moru živi svojim životom. Ribari se, love se ptice, ismijava se lokalnog »ridikula«, uživa se u jelu i piću. Međutim talijanska okupacija 1941. godine sve to mijenja. U grad je ušlo zlo, koje dojučerašnje susjede okreće jedne protiv drugih pa dotad neupadljivi Pjero čvrsto odluči ubiti bezazlenoga Kaju.

Kaja, ubit ću te! smatra se Mimičinim najuspjelijim filmom, te jednim od najboljih hrv. filmova uopće. U osnovi lišen fabule, film. motiv provale iracionalnog zla u pitomu mediteranskom ambijentu uobličuje i usložnjava narativnom fragmentarnošću, vizualnom sugestivnošću slika nerijetko iznimne ljepote, prepletanjem prirodnog i civilizacijskog te spregom poetskih, nadrealističkih i grotesknih prizora. Ocjenjivan i kao spoj etnografskih i kulturoloških komponenti s elementima horora, a uz autorov komentar o čovjekovoj prirodi (zlo postupno stječe prevlast nad zbiljom), u cjelini se odupire žanrovskim klasifikacijama te predstavlja vrhunski prilog hrv. kinematografije tendencijama eur. modernističkog filma, u kojemu zaplet i lik nisu ključne odrednice film. prizora, već to postaje sama vizualnost odn. dočaravanje ugođaja. U tom smislu donekle i hermetičan za širu publiku, film je popraćen negodovanjem na festivalu u Puli, iako je 1968. s uspjehom prikazan na festivalu u New Yorku te iste godine nagrađen i Zlatnom medaljom Film. kluba u Napulju.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Kaja, ubit ću te!. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/770>.