Kanal

Kanal (Kanał, 1956), Poljska, c/b, 95 min, ZAF Kadr, r.: Andrzej Wajda, sc.: Jerzy Stawiński (prema vlastitoj pripovijetki), df.: Jerzy Lipman, glazba: Jan Krenz, sgf.: Roman Mann, ul.: Wieńczyslaw Glinski (poručnik Krhotina), Tadeusz Janczar (Korab), Teresa Iżewska (Tratinčica), Emil Karewicz (Mudri), Władysław Sheybal (glazbenik), Stanisław Mikulski (Tanki), Teresa Berezowska (Halinka).

Dok Rusi na drugoj obali Visle dopuštaju da Nijemci uguše pobunu u Varšavi 1944., ustanici se, podijeljeni u tri skupine, nastoje kroz kanalizaciju izvući iz okruženja. Njihova agonija završava zarobljavanjem i smrću.

Psihološka akcijska ratna drama, u kojoj se većina radnje odvija u mračnom podzemlju, odiše autentičnom atmosferom. Unutar beznadne situacije gotovo neprestanih borbi ili lutanja za mogućim izlazom u klaustrofobično skučenom prostoru (realiziranih vrsnom uporabom krupnih planova, raznovrsnih kutova snimanja i osvjetljenjem jasnih kontrasta, uz ekspresionističku glazb. pratnju), Wajda je uspio jasno i uvjerljivo profilirati brojne likove. Emocionalno naglašeno, ali bez patetike, njihove osobne drame povezane su s agonijom cijelog velegrada i nestajanjem one »Poljske« izginule u borbi s nacističkim okupatorima. Izražavajući pesimizam u prikazu poraza i beznadnosti junaštva, film, zajedno s Pokoljenjem (1954) i → Pepeom i dijamantom, čini Wajdinu ratnu trilogiju koja je znatno pridonijela svj. usponu polj. kinematografije i ugledu filmova nazvanih »crnom serijom«.

T. Kurelec