Kuća

traži dalje ...

Kuća (1975), Hrvatska, boja, 91 min, Jadran film/Croatia film, r.: Bogdan Žižić, sc.: B. Žižić, Željko Senečić, df.: Tomislav Pinter, glazba: Tomica Simović, sgf.: Željko Senečić, ul.: Fabijan Šovagović (Branko), Jagoda Kaloper (Seka), Rade Marković (Saša), Ana Karić (Tereza), Krešimir Zidarić (Žarko), Franjo Majetić (Franc), Marija Kohn (majka), Edo Peročević (Vlado), Otokar Levaj (Maks), Mladen Vasary (Ači), Mato Ergović (Marko), Miodrag Krivokapić (pijanac).

Putujući na proslavu svojeg rođendana, Branko upoznaje Seku. Uskoro se s njom upušta u ljubavnu vezu, koju okolina vidi ponajprije kao vezu starijeg muškarca i tek punoljetne djevojke. Zbog pojava korupcije i financ. makinacija, njegova je firma pod istragom, a Branko otpušta zastranjele radnike. Međutim Seka ima tajnu iz prošlosti: njezina su oca 1945. partizani krivo optužili i osudili, a Seka i njezina majka (koja je otad nijema) ostale su bez velike kuće. Oženivši se Sekom, Branko uspijeva vratiti tu kuću, no njezino uređenje zahtijeva velika sredstva te se Branko upušta u sumnjive financ. transakcije.

U priči se prožimaju motivi pogrešaka i krivih osuda (Sekin otac) poslijeratnih pobjednika te utjecaja tih odluka na običnog čovjeka (nijema majka). Također se upozorava na problem korporativnoga kriminala, gdje je lik Branka jedini koji se ne bogati sa strane, pa film djeluje i kao kritika društva pol. 1970-ih budući da pokazuje kako poštene osobe vrlo teško to i ostaju bez obzira na to što su se u ratu borili za pobjedu pravde. Na festivalu u Puli film je dobio Veliku zlatnu arenu, a J. Kaloper nagrađena je Zlatnom arenom za žensku ulogu.

D. Rafaelić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Kuća. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/886>.