Lamerica

Lamerica (1994), Italija/Francuska, boja, 127 min, Cecchi Gori Group/CNC/Arena Films/Raiuno/Vega Films/Canal +, r.: Gianni Amelio, sc.: G. Amelio, Andrea Porporati, Alessandro Sermoneta, df.: Luca Bigazzi, glazba: Franco Piersanti, ul.: Enrico Lo Verso (Gino), Michele Placido (Fiore), Carmelo Di Mazzarelli (Spiro), Piro Milkani (Selimi), Elida Janushi (Selimijeva sestrična).

Gino i Fiore dolaze u Tiranu poč. 1990-ih kako bi se obogatili financijskim špekulacijama. Gino pokušava nagovoriti starca Spira da postane formalni predsjednik njihove fiktivne tvrtke te ga prati po Albaniji. Nakon što plan propadne, Fiore bježi, dok Gino na brodu za Italiju ponovno susreće Spira koji, izgubivši pamćenje, misli da je na Siciliji i da kreće u Ameriku.

U tradiciji neorealizma film tematizira postkomunističko alb. društvo prikazom škrta krajolika, siromašnih interijera i bijede. Kao i u redateljevu ranijem filmu → Kradljivac djece, priča se razvija u formi putovanja što uvjetuje polagan tempo radnje, postupan rast sentimentalizma te prikaz razvoja gl. lika i sudbine sporednoga karaktera Spira (žive interpretacije E. Lo Versa i naturščika C. Di Mazzarellija) u cilju razrade motiva prirode identiteta i iluzija, čemu pridonose i slikovite vizualne skice alb. soc. situacije ostvarene bez dijaloga, kao i efektna uporaba krupnih planova i metaforičkog motiva iseljavanja u obećanu zemlju. Film je nagrađen Europskom film. nagradom za najbolji film.