Lice s ožiljkom

Lice s ožiljkom (Scarface, 1932), SAD, c/b, oko 95 min, Hughes Production/Caddo/Atlantic/United Artists, r.: Howard Hawks, sc.: Ben Hecht, Seton I. Miller, John Lee Mahin, W. R. Burnett, Fred Palsey, prema romanu A. Traila, df.: Lee Garmes, L. W. O’Connell, glazba: Adolph Tandler, Gus Arnheim, ul.: Paul Muni (Tony Camonte), Ann Dvorak (Cesca Camonte), Karen Morley (Poppy), Osgood Perkins (Johnny Lovo), George Raft (Guido Rinaldo), Vince Barnett (Angelo), Boris Karloff (Gaffney), C. Henry Gordon (Ben Guarino).

Tony Camonte, zvan Scarface, nezadrživo se uzdiže u gangsterskoj hijerarhiji Chicaga. Njegova sestra Cesca zbliži se s Rinaldom, Tonyjevim najboljim prijateljem, što posesivan brat ne može podnijeti.

Slijedeći fabularno-ikonografske temelje Sternbergova → Podzemlja (u oba filma spisateljski je bio angažiran B. Hecht), djelo je zajedno s Malim Cezarom M. LeRoya i Državnim neprijateljem W. Wellmana (oba 1931) začelo tzv. klasično razdoblje gangsterskog filma 1930-ih, postavivši utjecajan i dugotrajan model »filma karijere« gangstera (od uspona do pada). Nastao u nezavisnoj produkciji H. Hughesa, film je imao velikih problema s cenzurom (zahtjevi za ublažavanjem incestuozne sugestije u Tonyjevu odnosu prema Cesci, nametanje didaktične poruke o neisplativosti zločina, neutraliziranje prikaza drž. korupcije), no usprkos tome nije izgubio na sugestivnosti. Suprotno prevladavajuće smirenom, »neutralnom« stilu svojih kasnijih filmova, Hawks je kreirao ritmički intenzivan i vizualno atraktivan prosede obilježen izražajnim kutovima snimanja, kompozicijama kadra i uopće visokom vizualnom domišljatošću (uvodni dugi kadar ubojstva izveden pratećom kamerom i uvelike oslonjen na igru svjetla i sjene). Prevladavajuću ironijsku intonaciju Hawks često postiže kontrapunktalnim supostavljanjem dramatičnih i humornih prizora te gotovo infantilnim likovima; stoga R. Wood i P. Wollen film svrstavaju među Hawksove komedije, u kojima se, prema Wollenu, razotkriva podtekst spartanskog heroizma Hawksovih drama: regresija na infantilizam i divljaštvo te seksualno poniženje muškaraca. Film je nadahnut karijerom gangstera Ala Caponea, o kojem je snimljeno više filmova npr. Banda Ala Caponea (Ph. Karlson, 1962), dok je B. De Palma 1983. režirao istoimeni osuvremenjeni remake.

D. Radić