Ljepotice noći

Ljepotice noći (Les Belles de nuit, 1952), Francuska/Italija, c/b, 87 min, Franco-London Film/Angelo Rizzoli, r. i sc.: René Clair, df.: Armand Thirard, Robert Juillard, glazba: Georges Van Parys, ul.: Gérard Philipe (Claude), Martine Carol (Edmée), Gina Lollobrigida (Leila), Magali Vendeuil (Suzanne), Marilyn Bufferd (gospođa Bonacieux), Paolo Stoppa, Raymond Bussières.

Provincijski nastavnik glazbe Claude neafirmirani je skladatelj koji noću sanja o vlastitim uspjesima. U snovima vidi sebe kao uspješna skladatelja s poč. stoljeća, junaka franc. osvajanja Alžira 1830. ili Franc. revolucije, a u svakom je snu ujedno i uspješni zavodnik. U stvarnom životu zaljubljuje se u kći vlasnika garaže.

Nakon redateljeva manje tipičnog ostvarenja, Ljepote đavola (1949), verzije priče o Faustu, ovaj film, po Clairovim riječima realiziran isključivo s ciljem zabave gledatelja, povratak je karakterističnim motivima i postupcima (narativna raspršenost, prekidanje radnje pjesmama, prikaz likova »malih« ljudi koje blago ismijava, ali i simpatizira), pri čemu su pojedine vremenske epizode predočene različitim stilskim postupcima (scene u sadašnjosti u stilu populističkog filma, alžirska epizoda u tradiciji egzotičnih kolonijalnih pustolovnih filmova, epizode s radnjom u predrevolucionarnoj Francuskoj u stilu raskošnih kostimiranih filmova) unutar strukturno kompleksne i rafinirane cjeline. Film suptilno, i uz ironičnu distancu, miješa motive stvarnosti i sna, kojima se, kao i umješnim preklapanjem podzapleta i njihovih specifičnih ugođaja te humoristično-melankoličnim duhom, izdvaja kao svojevrsna suma redateljeva stila i svjetonazora.

B. Kragić