Ljudi na točkovima

Ljudi na točkovima (1963), Hrvatska, c/b, 14 min, Zagreb film, r. i sc.: Rudolf Sremec, df.: Ilija Vukas, montaža: Lida Braniš, Anđelko Klobučar.

Dok. film čiju temu definira tekst na njegovu početku: »Oko četrdeset posto naših radnika u industriji svakog dana putuje sa sela u grad na posao. Poslije rada vraćaju se kući i tako dobar dio dana provedu na točkovima. Jednom nogom su na selu, a drugom u tvornici. U ovom filmu sami o tome govore:«.

Film prati jedan radni dan putujućih radnika u različitim dijelovima Hrvatske: Baranji, Slavoniji, Zagorju, Kvarneru, Baniji. Cjelovitost filmu daje tijek radnog dana, ali na različitim lokacijama, što stvara globalnu socijalno-kritičku sliku čovjeka koji preživljava istodobno radeći i u tvornici i na vlastitoj zemlji. Metodom tzv. prijateljske, prateće kamere, te intervjuima film prikazuje izmorene, pospane ljude i njihovu turobnu svakodnevicu, o čemu osobito svjedoče ljudi koji u rano jutro spavaju na najneobičnijim mjestima i na najneobičnije načine: naslonjeni na ogradu ili zid zgrade, sjedeći na tračnicama kolosijeka. Kako bi stvorio zaokruženu cjelinu, ali sugerirao i nepromjenjivost njihova načina života, redatelj djelo započinje i završava istim kadrovima: radnikom koji u krupnom planu pali cigaretu, a potom šibicom osvjetljava ručni sat iščekujući prijevozno sredstvo do posla.

D. Marković