Ljudi s Neretve

Ljudi s Neretve (1966), Hrvatska, c/b, 17 min, Zagreb film, r. i sc.: Obrad Gluščević, df.: Frano Vodopivec, glazba: Branimir Sakač, montaža: Josip (Joja) Remenar.

Dok. film o životu ljudi iz delte Neretve: gotovo svi vidovi života vezani su uz rijeku i njezine rukavce, a ljudi sve dnevne poslove obavljaju koristeći se malim uskim čamcima – trupicama.

Pratećom, gotovo neprimjetnom kamerom, Gluščević registrira svakodnevni život: ribolov, noćni lov na ptice močvarice, napajanje goveda, dječje igre, vjenčanja, pogreb, a katkad i bizarnosti kao što je prizor u kojemu žena pere rublje rabeći staru rimsku nadgrobnu ploču kao dasku za pranje. Iako je riječ o filmu bez naratora, dijaloga ili izravnih izjava u kameru, redatelj rabi i priređene, gotovo igrane elemente, poput početka ljubavi između dvoje mladih, u kojemu njegova ruka u detalju dotiče njezinu, nakon čega slijede njegov krupni plan, a potom njezin kontraplan. Dominantno statična ili tek lagano pokretna kamera (ugl. panorame) F. Vodopivca maksimalno koristi ekspresivnost pa i egzotičnost okoliša, a takav snimateljski postupak optimalno rabi i montažer J. Remenar, rezom spajajući prizore po sličnosti, što postupno tvori zaokruženu, povremeno i poetsku, cjelinu iz isječaka života. Jedini izrazito autorski, komentatorski kadar jest posljednji u kojemu se u dubinskom kadru, kroz lance dizalica i buldožera koji melioriraju okoliš, naziru ljudi u trupicama, čime autor anticipira skore i velike promjene.

D. Marković