Magnani, Anna

Magnani, Anna, tal. glumica (Aleksandrija, Egipat, 1908 – Rim, 1973). Od 1913. živi u Rimu, studira glumu te radi u klubovima kao pjevačica i zabavljačica, postupno postižući uspjehe u kazalištu. Na filmu debitirala 1928 (Scampolo A. Genine), redovitije nastupa od 1934. Zapažena sporednim ulogama, npr. u Konjici (G. Alessandrini, 1936) i Teresi Venerdi (V. De Sica, 1941), neorealističkim djelom R. Rossellinija → Rim, otvoreni grad postaje netipičnom međunar. zvijezdom. Pomalo grubih crta lica, tamnije puti i kose, ističe se glumački esktrovertnim iskazima emocija i strasti, koje prilagođava različitim red. stilovima, često glumeći uporne i tvrdoglave žene iz nižih društv. slojeva. Hvaljena kao jedna od najboljih glumica na svijetu, ističe se filmovima Poslanik Angelina (L. Zampa, 1947., nagrada u Veneciji), Ljubav (R. Rossellini, 1948), Najljepša (L. Visconti, 1951), Tetovirana ruža (Da. Mann, 1955., Oscar), Sestra Letizia (M. Camerini, 1956), Divlji vjetar (G. Cukor, 1957., nagrada u Berlinu), a povodom njezine uloge kaz. glumice u Zlatnoj kočiji (1952) J. Renoir je naziva najboljom glumicom s kojom je radio. Karijera joj od poč. 1960-ih polako stagnira, dijelom zbog privatnih razloga, dijelom zbog neuklapanja u žanrovske i produkcijske standarde koji su tražili mlade i atraktivne glumice. Ostale važnije ul.: Bandit (A. Lattuada, 1946), Mnogo snova na ulicama (M. Camerini, 1948), Vulkan (W. Dieterle, 1950), Pakao u gradu (R. Castellani, 1958), Zmijska koža (S. Lumet, 1960), Smijeh radosti (M. Monicelli, 1960), → Mamma Roma, Rim (F. Fellini, 1972).

N. Gilić