Filmski leksikon
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

McCarey, Leo, amer. redatelj i scenarist (Los Angeles, 1898 – Santa Monica, 1969). Studirao pravo na Sveučilištu Southern California, na filmu od 1920. kao asistent redatelja, režira od 1921. Pol. 1920-ih imao je ključnu ulogu u stvaranju komičarskog tandema Stanlio i Olio; bio je supervizor većine njihovih filmova do 1929. te redatelj i scenarist nekih od najuspjelijih, npr. Bitke stoljeća (1927), u kojoj, pokazavši osobit smisao za postupni razvoj komične situacije do sveopće anarhije, do vrhunca dovodi geg »borbe tortama«. Dolaskom zvuka režira filmove istaknutih komičara – E. Cantora (Momak iz Španjolske, 1932), braće Marx (satira → Pačja juha), W. C. Fieldsa (Šest veseljaka, 1934), M. West (Ljepotica iz devedesetih, 1934), H. Lloyda (Mliječni put, 1936). Ruggles iz Red Gappa (1935) vrhunski je primjer populističke, ideološki angažirane komedije, koja otvoreno propagira demokratske vrednote, najistaknutije u dramski i emocionalno naglašenoj sceni u kojoj junak (Ch. Laughton) deklamira Lincolnovu Gettysburšku poslanicu, dok je Strašna istina (1937., Oscar za režiju) remek-djelo screwball-komedije, i to njezina specifična odvjetka tzv. komedije ponovnog vjenčanja, s protagonistima (C. Grant i Irenne Dunne) koji se na početku filma razvode da bi se potom u pastoralom ambijentu pomirili. U potonjem djelu do vrhunca dovodi sposobnost diskretne izmjene otvoreno komičnih i romantičnih, pa i emocionalnih tonova, kao i kreativnog vođenja glumaca, zasnovanog na duhu improvizacije, a u okvirima slojevito razvijene alegorijske sheme pomirbe, odn. obnove ljubavnog (i bračnog) para. Sklonost prema sentimentalizmu potvrđuje pak Ljubavnom aferom (1939), u kojoj je obrasce screwball-komedije emocionalno efektno preoblikovao u melodramsku formu, te slikovitim sentimentalnim komedijama → Idući svojim putem (Oscari za najbolji film i režiju) i Zvona Svete Marije (1945). Od kasnijih filmova izdvaja se Nešto za sjećanje (1957), remake Ljubavne afere u obliku romantične komedije elegična ugođaja, dok su njegovi izrazito antikomun. stavovi posebice vidljivi u melodrami Moj sin John (1952), o amer. obitelji suočenoj s komun. sklonostima sina te pustolovnoj melodrami o katoličkom svećeniku u komun. Kini Vrag ne spava (1962).

B. Kragić