:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Metropolis (1927), Njemačka, c/b, 205 min (postoje verzije od 80, 93 i oko 120 min, a najnovija restaurirana verzija ima 147 min), nijemi, UFA, r.: Fritz Lang, sc.: F. Lang, Thea von Harbou, df.: Karl Freund, Günther Rittau, sgf.: Otto Hunte, Erich Kettelhut, Karl Vollbrecht, spec. efekti: Eugene Schüfftan, ul.: Alfred Abel (Joh Fredersen), Brigitte Helm (Maria/robot Maria), Gustav Fröhlich (Freder), Rudolf Klein-Rogge (Rotwang), Fritz Rasp (Slim), Theodor Loos (Josaphat/Joseph).

God. 2000. industrijalac Fredersen vlada raskošnim gradom Metropolisom, čiji elitni sloj lagodno živi eksploatirajući robovski rad ljudi zatočenih u podzemlju. Fredersenov sin Freder zaljubi se u mladu Mariju, koja propovjeda ljubav i odbacuje nasilje u borbi protiv nepravednog poretka. Fredersenov glavni suradnik, zli znanstvenik Rotwang, kreira robotsku Marijinu dvojnicu kako bi unio pomutnju među radnike.

Prema vlastitoj izjavi (koju su poslije neki povjesničari filma osporavali), nadahnut njujorškim neboderima, F. Lang odlučio je snimiti futuristički film, predloživši tadašnjoj supruzi Th. von Harbou da napiše romaneskni predložak – po tvrdnji L. Eisner, scenarij je prethodio romanu, a po nekim drugim povjesničarima (Th. Elsaesser) nastajali su istovremeno. Čelnik tvrtke UFA-e E. Pommer odobrio je iznimno velik budžet (konačni troškovi iznosili su pet milijuna maraka, navodno više i od proračuna → Netrpeljivosti, čime bi M. bio najskuplji projekt nij. razdoblja), a Lang je film koncipirao sintetizirajući ekspresionistička i futuristička načela. Idejno naslijeđe ekspresionizma razvidno je u kritici dehumanizirajuće tehnologije, u motivima iracionalnosti, arhaičnosti, otuđenosti u urbanom ambijentu te u redateljevu omiljenom motivu – moćnog i nemilosrdnog Uma koji vlada individualnom i kolektivnom sudbinom ljudi, dok je futurizam prisutan u fascinaciji urbanom i tehnološkom modernošću te u konačnici priznanjem potencijala za društv. promjene koji leži u modernoj tehnologiji. Ekspresionizam i futurizam susreću se i na oblikovno-dizajnerskom planu, skladnim povezivanjem prepoznatljivo ekspresionističke teksture fotografije, geometrijski komponirane scenografije i mizanscene (pravilno gibanje masa) s futurističkom arhitekturom, dizajnom prometala i vizualnim efektima (npr. česta uporaba snopova svjetala). Kritičari često ističu kako je jednostavna i nerijetko banalna antiutopijska priča, koja u završnici postaje utopijskom, samo izgovor za stilsko-dizajnerska rješenja, međutim ona je i interpretacijski zanimljiva. Sukob klasa koji završava pomirenjem, uz afirmaciju ljubavi kao vrhovnog načela, u konačnici se doima kao afirmacija kršć. soc. nauka, no prema pojedinim tumačenjima sadrži bilo marksističko-komunističke, bilo nacističke odn. fašističke značajke (Hitler i Goebbels bili su poklonici filma), a pojedini kritičari sugeriraju da se završno izmirenje može sagledavati i kao ironijski komentar. Posebno je zanimljiv tretman Marije – tim ženskim aseksualnim mesijanskim likom, s jasnim asocijacijama na Krista, film sugerira feminističko usmjerenje, ali je likom destruktivnog erotiziranog i zavodljivog ženskog robota ujedno kritičan prema samosvjesnoj ženskoj seksualnosti. Temeljno ostvarenje znanstvene fantastike i vrhunac dizajnerske kreativnosti, M. je jedan od najimpresivnijih nij. filmova uopće. Poslije su izrađivane i kolorirane kopije s pridodanom pop-glazbom.

D. Radić


METROPOLIS, F. Lang